Zemlje Zapadnog Balkana u ulozi vječnog kandidata za EU

Iako je Slovenija predložila 2030. kao godinu kada bi sve zemlje Zapadnog Balkana trebale biti primljene, od toga nije bilo ništa. Dojče Vele na hrvatskom jeziku prenosi da je Angela Merkel izjavila "da je besmisleno govoriti o vremenskom okviru za proširenje". Pitam se da li se ta riječ "besmisleno" odnosilo na to što su zemlje Zapadnog Balkana godinama kandidati, ili to što su uopšte uložili kandidaturu? Treba dobro promisliti. Iracionalno je govoriti o "paketu" kandidata jer nisu sve zemlje jednako spremne za ispunjenje uslova koje postavlja Evropska unija. Uslova za koje je malo vjerovatno da su u potpunosti ispunile Rumunija, Bugarska, kao i Hrvatska, tako da su i uslovi tu da se koriste po potrebi kao argument zašto neka država nije primljena u Uniju.

Cijela Evropa se kreće u "više brzina", a kamoli zemlje kandidati, konkretno u ovom slučaju zemlje Zapadnog Balkana. Pođimo samo od pitanja Kosova, koje ko zna kad će se i da li će se ikad riješiti. Šta sad s tim ima, recimo, Sjeverna Makedonija, koja je u paketu sa Srbijom? Možda Makedonci nemaju teritorijalnih pitanja, ali imaju spor sa Bugarskom oko jezika. Bosna ima i teritorijalna i mnogo drugih nerješenih pitanja, jer postoje tri odnosa (čitaj:neslaganja) prema svim pitanjima u BiH. Osim u ovom mandatu, kad ima dva. (slučaj Komšić-zlatni ljiljan)

Dakle, Evropa osim što je u više brzina, što se tiče ekonomije prije svega, ona, odnosno njeni lideri, imaju više (različitih) mišljenja što se tiče proširenja evropske porodice, a zemlje kandidati više pitanja koja moraju riješiti. Austrija se zalagala za konkretan datum, dok su prema Rojtersu, sjeverne zemlje protiv proširenja zbog lošeg iskustva sa Rumunijom i Bugarskom, gdje EU nije imala rješenje za migraciju sa istoka u Veliku Britaniju, što je rezultiralo da su se mnogi Britanci okrenuli protiv Evropske unije. Desilo bi se to prije ili kasnije, jer, ostrvljani su to, izolacionisti - ne vole ništa kontinentalno, pa ni doručak. Voze drugom stranom, koriste imperijalni sistem mjera, itd. Ali dobro poslužiše braći iz Unije da imaju još jedan argument da kažu NE.

S obzirom da mi nismo ni u prvoj brzini (ako smo i u "leru" - dobro je), a imajući u vidu sve prepreke, perspektiva Bosne i Hercegovine, a i ostale četiri zemalje, je sasvim anemična. Da se ne plaše ruskog, a odnedavno i daleko istočnog uticaja (islamofobija je prošlost?), javno bi Majka evropske porodice ili gospodin sa Edipovim kompleksom, saopštili da smo ružno pače evropske porodice, i da nađemo drugo jezero za plivanje. A njihov uticaj je zaista veliki, jer daju šargarepu bez da koriste štap. Očito im odgovara trenutno stanje stvari gdje možda trebamo i mi njima, sve dok nismo u NATO paktu.

Dojče vele još kaže da je došlo "do neke vrste političkog zagrljaja sa Zapadnim Balkanom i uvjeravanja da zaista pripadaju obitelji, samo ako mogu brže i bolje provesti reforme". Kakva demagogija. Preformulisaću čuvenu Ćopićevu sa ciljem da opišem odnos prema našem regionu: "Znaš ti njih, jebo ti njih".