BD novogodišnji INTERVJU: Velislav Mišura

Dobrotvorna organizacija „Trojeručica" vrlo aktivno provodi humanitarne akcije. Šta ste sve uradili u ovoj godini i na šta ste najponosniji?

Dobrotvorna organizacija „Trojeručica" osnovana je Božijom milošću, blagoslovom Njegovog preosveštenstva Episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija. Osnovna djelatnost je pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama.

Pored toga na prijedlog parohijskih sveštenika učestvujemo u izgradnji i adaptaciji stambenih prostora. Desetine porodica su dobile pomoć u građevinskom materijalu, opremi za kupatila, namještaju i bijeloj tehnici.

Takođe smo uključeni u mnoštvo akcija prikupljanja sredstava za liječenje teško oboljelih. Ako možemo posebno istaći neku akciju to je humanitarna akcija za liječenje Milene Božić.

Ciljevi Udruženja su da kontinuirano pomaže višečlane porodice koje žive na rubu egzistencije i omogućuje dječijem naraštaju normalniji život, kontinuirano radi na socijalizacije djece i omladine sa posebnim potrebama, podiže društvenu svijest o potrebi pomoći porodicama u prevazilaženju siromaštva, doprinosi poboljšanju uslova života porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida. Shodno tome trudimo se da budemo aktivni na terenu i da stignemo do svakog pojedinca i pružimo mu pomoć u okviru naših mogućnosti.

"Trojeručica" se ne bavi samo dobrotvornim akcijama, nego i podizanjem društvene svijesti i edukativnim formama. Koliko je važna promocija tog humanitarnog rada kako bi doprla do što većeg broja ljudi?

Veoma je važno podizati društvenu svijest za brigu o našim bližnjima. Vrlo često nismo ni svjesni da oko nas postoje ljudi koji žive u veoma teškim uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva. Njihova nevidljivost je veliki problem i mi se trudimo da ljude podsjetimo na Hristove riječi „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" i da se osvrnu oko sebe i vide svoga komšiju koji ima bolesno dijete, roditelja koji ne može da prehrani svoju porodicu, stare, bolesne i iznemogle. Naša je obaveza kao Hrišćana da pomognemo.

Mislimo li samo na sebe i koliko imamo empatije za druge?

U svakodnevnom životu smo opterećeni svojim potrebama i često nam je to izgovor za našu ravnodušnost prema potrebitima. Nemamo vremena za brigu o drugima. Iako imamo dosta ljudi koji pomažu naš rad, mislim, da je to procentualno veoma mali broj. Stil života, medijski pritisak, društvene mreže i kretanje našeg društva ka individualizmu čovjeka udaljava jednog od drugog i stvara asocijalna bića. Živimo kao da se nesreće dešavaju „nekome tamo".

Da li nas je virus korona napravio rđavim ili smo se zarazili dobrotom?

Kao i u svemu i u slučaju korone bilo je „Svakog čuda tri dana dosta". Početni strah za naš opstanak probudio je dobrotu i empatiju prema drugima. Ljudi su se trudili da pomognu jedni drugima. A onda opet trka za sopstvenima potrebama i samo u periodima velikih praznika sjetimo se ljudi kojima je pomoć potrebna.

Da li je previše ljudi kojima je potrebna pomoć, a premalo onih koji mogu i žele svoje podijeliti?

Nažalost da. Svakog dana dobijamo molbe za pomoć. Mnogo ljudi je u stanju socijalne pomoći. Mi pokušavamo pomoći svim ljudima, a sredstva su nam ograničena. Što su ljudi bogatiji teže se opredeljuju za odricanje i pomoć drugima. Najveći broj koji se uključuje u akcije su ljudi prosječnog imovinskog stanja.

Kakvi su vam budući planovi u narednoj 2022. godini kada je riječ o humanitarnom radu?

Teško je napraviti plan za rad dobrotvorne organizacije. Naš rad je zasnovan najviše na molabama za pomoć. Ipak neki dugoročniji planovi su omasovljenje našeg članstva, broja donatora, osnivanje javne kuhinje i dnevnog centra. Formiranje tima za brigu i rad sa osobama sa posebnim potrebama. Širenje saradnje sa organizacijama istog djelovanja.

Koliko je danas porodica kao stub društva devalvirana i kako je možemo zaštiti i ojačati?

Porodica kao osnovna ćelija društva je žestoko napadnuta. Mi imamo problem bijele kuge, mladi se sve više opredeljuju za neformalne zajednice, neženstvo. Vraćanje tradicionalnim vrijednostima je jedini način na koji možemo spasiti porodicu. Promocija, braka, porodice, porodičnih vrijednosti. A to samo možemo ako se vratimo u okrilje Crkve i Božijeg zakona.

I sami ste otac četvoro djece na koji način vaspitavate svoju djecu? U čemu najviše griješe današnji roditelji?

Kako reče jedan poznati pedijatar i dječiji psiholog „Dok nisam imao svoju djecu znao sam hiljadu načina kako vaspitati djecu, kada sam dobio svoju djecu ne znam ni jedan". Ne postoji pravilo jer je svako dijete individua i treba mu tako posvetiti pažnju. Supruga i ja se trudimo da im prije svega ukažemo da su voljeni i da treba da vole druge.

Da su spremni da se žrtvuju za druge, da pomognu. Najveća je greška što roditelji misle da se djeca mogu potkupiti. Patrijarh Pavle kaže „Ima velike sirotinje među našom djecom kojoj, sem para, roditelji nisu ništa mogli dati". Zamislite samo koliku nesreću mi činimo svojoj djeci uskraćujući im bratsku i sestrinsku ljubav, ne rađajući im braću i sestre, smatrajući da je potrebno obezbijediti djeci sav komfor ovoga svijeta. A činimo baš suprotno.

Pravoslavlje i crkva su nas oduvijek učili zajedništvu, što je jedna i od zapovijedi "ljubi bližnjeg svoga". Ipak, sve češće nas danas uče o individualizmu. Kuda će nas to odvesti?

Čovjek je društveno biće. Stvoren iz ljubavi i za ljubav. Ljubav možemo pokazati samo prema drugome i zbog toga ne može čovjek biti sam. I dobro i zlo dijelimo sa svojim bližnjima i treba da se oslanjamo jedni na druge. Tako nas uči Crkva. Nažalost svjedoci smo promovisanja antropocentrizma tj. da je čovjek kao jedinka centar svijeta i kao takav treba da udovolji samo svojim potrebama bez obzira na druge. Takvo stanje je neodrživo i vodi nas u dekadenciju, a samim tim u propadanje i uništenje ljudskosti u nama.

Kakvi smo ljudi postali u doba savremenih tehnologija i dinamičnog načina života? U šta će zbog toga izrasti naša djeca?

U predhodnom odgovoru je i odgovor na ovo pitanje. Savremena tehnologije su omogućile protok informacija i donijele velike pogodnosti i mogućnosti. No čovjekova pala priroda je sklona da zloupotrbi sve što je dobro, tako i tehnologiju. Razvoj tehnologije dovodi do dehumanizacije, povlačenja u sebe i izgradnje neke sjaber ličnosti. Ljudi danas više žive u virtuelnom svijetu, predstavljajući sebe onako kako bi željeli da ih vide drugi. Samim tim gube vezu sa stvarnim životom, ljudima. Mislim da će naša djeca biti u potpunosti podređena modernim tehnologijama i da će sistem života diktirati društvene mrže.

Čovjek je Božje stvorenje, pa zašto je onda u današnje vrijeme često čovjek čovjeku vuk? Otkud to nešto zvjersko u nama?

Božiji lik u čovjeku je zatamnjen, grijehom, otuđenjem, obezboženjem. Materijalno bogatstvo je postalo jedini standard virjednosti i ljudi ne prezaju ni od čega da bi stekli bogatstvo. U takvim okolnostima, bez Boga, čovjek gubi osjećaj za druge ljude i zbog zadovoljavanja svojih potreba često čini štetu svome bližnjem.

Koji je pravi put kojim se moderno društvo može vratiti istinskim moralnim vrijednostima?

Povratak Bogu, Crkvi, tradicionalnim vrijednostima, očuvanjem porodice, razvijanjem empatije i bratske ljubavi prema ljudima. Razmišljanje svojom glavom, a ne nametnutim idealima modernog svijeta.

Šta bi bio vaš savjet našim čitaocima, s kojom novom odlukom bi trebali dočekati predstojeće praznike - Božić i 2022. godinu?

Po riječima Gospoda Isusa Hrista „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski", da zacrtamo sebi da ćemo naredne godine biti bolji nego prethodne. Da se posvetimo sebi, porodici, bližnjima.