Političko dinstanje Dejtonskog sporazuma traje neko vrijeme, i ako dođe trenutak da se stvari riješe u Bosni, što je inače malo vjerovatno, bosanski lonac će ostati bez populacije koja će "uživati u blagodetima" političkog ishoda-dogovora etno-nacionalnih elita.

"Nekad su ljudi išli trbuhom za kruhom, a sad idu mozgom za dostojanstvom", rekao je episkop Grigorije za Nedeljnik prošle godine. Dakle, nije više pitanje ni novca, ionako smo navikli da živimo skromno, pitanje je digniteta, zdravog razuma. Politička elita, ako uopšte postoji, očigledno nije svjesna da odlaze ljudi koji imaju siguran posao i porodicu. Kažu, uvijek su bile migracije ljudi, odlazili su ljudi i za vrijeme bivše države, koja se u ekonomskom kontekstu uglavnom pominje kao utopijska.. Istina, ali odlazila je sirotinja i ljudi iz ruralnih krajeva, koji nisu imali od čega da žive tu gdje su rođeni. Ako nisi bio kadar da završiš fakultet, i ako nećeš da se baviš stočarstvom, onda ideš u inostranstvo da radiš teške poslove, ali za dobar novac, jer ne postoji treća alternativa. Isuviše malo se čini da se zadrže ljudi ovde sve ukupno gledajući. Mjere koje se donose su jednokratne, a one sistemske su marginalne. Zašto je to tako? Zato što je politički nepotizam na vrhuncu, i dolazimo do toga da taj koji treba da razmišlja o populacionoj politici vjerovatno ima problema sa terminima kao što su populacija, demografija, migracija.

Gledajući sa stanovišta građanina ove države opterećene etno-nacionalnim politikama, Srbija se čini kao sređena država. U toj, našim očima gledano sređenoj državi, ministar finansija je de facto plagijator, prepisao čovjek pola doktorata. Umjesto da istog momenta podnese ostavku, on izjavljuje da je sve to politički instruisano. Ministru odbrane tetka dvadeset puta dolazi iz Kanade, sve sa kovertom u kojoj je deset hiljada evra, da bi on kupio stan. Ključna osoba u MUP-u šuruje sa klanom koji kolje po Beogradu. Savamala, Jovanjica, Rio Tinto. Sa druge strane, austrijski kancelar Sebastijan K. podnosi ostavku na prvim primjesama političke afere! On se ne vodi time da niko nije kriv dok se to ne dokaže, već mu moral nalaže da podnese ostavku. Siniša Mali je činjenično kriv, ali on i dalje ne podnosi ostavku. To je samo jedan od mnoštva primjera. Federalni premijer Novalić uveze respiratore-igračke, preko firme koja se bavi voćem i povrćem, gdje je ko zna koliko ljudi zbog toga platilo glavom. Šta mislite, da li je on podnio ostavku, bez obzira na epilog tužbe kojoj je podvrgnut? Direktor instituta za javno zdravstvo Republike Srpske je uhapšen povodom optužbe za zloupotrebu službenog položaja, da je ostvario protiv korist u iznosu od 800.000km, i to u trenutku pandemije. Predsjednik partije iz koje dolazi direktor (onaj koji ga nominovao na funkciju) izjavljuje da je on sjajno radio. Građanima našeg grada stižu opomene pred tužbu zbog duga od dva feninga. Parking u krugu bolnice se naplaćuje. Bakšiš u džepu konobara je razlog za kaznu vlasniku ugostiteljskog objekta. U školama se mole nastavnici da ne prodaju maturske radove učenicima. Studenti na fakultetu se smrzavaju. Usklađivanje obrazovanja i tržišta rada je misaona imenica. U višečlanim porodicama roditelji moraju biti nezaposleni, ili na minimalcu, da bi dobili naknadu kao mjeru pronatalitetne politike. Gradonačelnik grada na Vrbasu, koji je političku karijeru zasnivao na optužbama da vlada nepotizam i da se primaju ljudi bez konkursa, nakon preuzimanja grada primi njih trinaest u svoj kabinet, bez konkursa - jer oni su, dapače, stručni. Mogao bih ovako do sutra. Ko je srećniji, i koga čeka bolja budućnost? Da li "naše" građane drugog reda u inostranstvu, ili nas - građane trećeg reda u sopstvenoj zemlji?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.