Nema prestrojavanja, a ulica jednosmjerna

Grad Bijeljina i svi učesnici u saobraćaju, imaju mnogo saobraćajnih muka, ali ja ću svoj apel prema odgovnima, ovog puta posvetiti jednoj raskrsnici u strogom centru grada. Regulisana je semaforom i zvučnim signalima za pješake (ali samo u pola raskrsnice)a u njoj se ukrštaju četiri ulice. Ulicu Svetog Save, presijecaju ulice Zmaj Jove Jovanovića i Miloša Obilića.

Nema prestrojavanja, a ulica jednosmjerna

Kad ste ovu najavu pročitali, pomislili ste možda i na nake druge probleme koji su vezani za ovaj čvor, ali da vas odmah rasteretim. Ovog puta moj osvrt vezan je na jednosmjernu ulicu koja ulazi u pomenutu raskrsnicu, a to je dio ulice Svetog Save koja se nastavlja od ulice Knjeginje Milice (u kojoj se nalazi glavna pošta).

Danas, kada vrijeme mnogo više vrijedi nego ikad, morate biti srećni ako tom putanjom prođete raskrsnicu u prvom intervalu zelenog svjetla, a to možete, eventualno doživjeti ujutro prije 6 sati ili noću posle 23 časa. U ostalim dnevnim intervalima, a u već poznatim jutarnjim i popodnevnim špicevima posebno, nećete "majci" proći prije trećeg intervala.

Možda bi to moglo biti i ranije, ali ako se slažete, mi u gradu imamo dvije vrste vozača, (u ovoj kategorizaciji), jedni isuviše žure, a oni drugi, opet, "spavaju" u svojim automobilima ili u najmanju ruku zamišljaju da se voze po nekom svom dvorištu ili u nekoj isključivo svojoj ulici. Uzgred, ovi drugi bi u nekom velikom gradu, recimo Beogradu, izazvali salvu sirena, psovki i ko zna čega još i zbog toga i imamo 30% vozača koji i ne smiju vlastitim autom otići u Beograd.

Ovo je jedna, istinita konstatacija, ali o raznim kategorizacijama naših vozača ću malo češće i malo više u narednim mjesecima. No, da se vratim našoj jednosmjernoj ulici koja čini Ulicu Svetog Save. Ostatak te ulice je dvosmjeran i tu ne mogu ništa kometarisati, sem da je i u njoj stalni kolaps, zbog broja vozila.

Šta je suština problema?

U pomenutoj i spornoj ulici u dijelu neposredno ispred vrtića, a i cijelom dužinom, su označena parking mjesta, a od skora jedan dio tih parkirnih mjesta rezervisan je za zaposlene u vrtiću. Uzimajuću u obzir broj zaposlenih, očigledno je da su ta tri mjesta rezervisana za direktora i njegove uže saradnike, bar tako kažu zaposleni u ovoj ustanovi. Upravo zbog parking mjesta, ne možete se prestrojiti ako skrećete lijevo prema užem centru grada, nego ćete i dalje čekati drugi ili treći interval da bi prošli raskrsnicu.

Zbog čega sve ovo? Zbog više problema! Problemi su se gomilali kako su naši sugrađani kupovali više automobila, a broj stanovnika našeg grada se povećavao, što je i normalno, ali je problem i to, što se oni koji trebaju da brinu o ovim problemima brinuli o tome iz generacija u generaciju. Lično, najviše zamjeram onima koji su nešto odlučivali u ovom gradu u poslednjih 20-30 godina. Narod, odnosno vozači su ćutali, trpili, trošili nepotrebno svoje vrijeme i novac, a tek danas, kada je litar dizela ili benzina oko 3 KM, većina će biti prinuđena da bar razmišlja i traži rješenje kako potrošiti manje goriva i jeftinije se voziti. Pri tome, naš mentalitet, i u ove dane skupog goriva, dokazuje da nam je auto u ličnom, porodičnom i svakom drugom prioritetu i navedena kriza se na ulicama našeg grada i ne primijeti.

Moram priznati, da zbog toga osjećam zadovoljstvo, jer je to isto i drugim vozačima te zato i pišem i pisaću o ostalim mukama, saobraćajnim, našeg grada, koji po mnogo čemu i nije zaslužio ovaj epitet.

Šta je rješenje?

Na početku, moram najaviti da ću u ovom dijelu biti, možda i malo okrutan, jer kod iznalaženja adekvatnog rješenja, ne interesuje me zašto su pojedini "spavali" u godinama iza nas, amoja misija, posvećena je današnjosti i svim trenutnim saobraćajnim mukama naših vozača u Bijeljini.

Oni koji su izdavali dozvole i pod kojim uslovima za gradnje silnih objekata, koji su svakako potrebni, tu nema dileme, oni koji su za sada obezbijedili samo zvaničnih 850 parking mjesta u gradu koji ima "samo" 40.000 putničkih vozila, i ne ulazeći u oblasti koje nisu moja struka ni sfera obrazovanja i interesovanja, konkretno predlažem jedino rješenje za "našu" raskrsnicu.

Pod hitno ukinuti najmanje šest parking mjesta prije i ispred vrtića, horizontalnom signalizacijom označiti prestrojavanje u lijevu kolovoznu traku i omogućiti vozačima koji skreću lijevo da mnogo prije prođu kroz raskrsnicu. Desna kolovozna traka ostaje za one koji nastavljaju kroz raskrsnicu Ulicom Svetog Save, a oni koji skreću desno, u ulicu Miloša Obilića, su najmanji problem jer brzo omogućavaju vozilima iza sebe prolaz pravo.

Naravno, oni koji regulišu intervale rada semafora će biti primorani da to sve proprate i prilagode i posle ovako rješavanja ovog problema, ne vjerujem da ćete dočekivati taj, već navedeni treći interval.

Na kraju, ona najavljena, moja blaga okrutnost u prijedlogu rješavanja iznesenog problema biće prebačena u dvorište, opet onih, koji treba da razmišljaju o saobraćaju, generalno u našem gradu, a ja ću i tu biti slobodan da predložim da ovih ukinutih šest parking mjesta nadoknade negdje na Trgu Kralja Petra I Karađorđevića koji je davno trebao biti pretvoren u pješačku zonu, a pristupne ulice pretvorene u parking za automobile. Ako ne prije, onda bar prije nego što je počelo generalno sređivanje, popločavanje i kompletiranje našeg centralnog trga.

Što se tiče parkiranja i parking prostora i objekata, siguran sam da je svima već jasno da je to jedan od najvećih saobraćajnih problema i sad već najavljujem tu temu kao jednu od budućih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA