Podsjećamo, na području Bijeljine, drugog najvećeg grada u Republici Srpskoj, osnovnu školu pohađa 8.176 djece, u 12 centralnih i 33 područne škole.

Većina ovih škola „stanuje" u oronulim zdanjima, izgrađenim prije 50 i više godina, koja decenijama nisu obnavljana.

Grad koji raspolaže godišnjim budžetom od respektabilnih 60 miliona maraka, nije se proslavio domaćinskim odnosom prema svojim školama, niti bog zna kakvim ulaganjima u njihovu obnovu.

U Bijeljini i okolnim selima, u ravnoj i bogatoj Semberiji u 12 škola u učionicama se loži vatra, u pećima na drva i ćumur. Dvije područne škole imaju vanjske toalete. U pet škola učionice prokišnjavaju.

Većina škola nema salu za fizičko, a dotrajala stolarija, propali krovovi i truli podovi su takoreći opšte mjesto, u većini seoskih, pa i u nekim gradskim školama.

Od svih tih problema za sada je izvjesno da će samo u dvije područne škole ovog ljeta biti uloženo ukupno 180.000 KM iz republičkog budžeta.

- Ministarstvo prosvjete Republike Srpske ove godine će uložiti dva miliona KM za prioritetne radove na sanaciji i rekonstrukciji školskih objekata, uglavnom područnih osnovnih škola širom Srpske, a od planirana dva milona, oko 180.000 KM će biti uloženo u dvije područne škole u Bijeljini - potvrdila je za Srpskainfo pomoćnica ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje Nataša Cvijanović.

OŠ „Dositej Obradović" Suvo Polje

Nije precizirala koje će područne škole dobiti taj novac, niti koji će od brojnih problema u tim školama biti riješeni do početka iduće školske godine.

Uz to, područne škole u Bijeljini se bore sa ozbiljnim problemima, ali je situacija ipak najgrđa u dvije centralne škole, u selima Suvo Polje i Glavičice. Te se škole, po svemu sudeći, nisu našle na listi republičkih prioriteta.

Iz Grada Bijeljina, za sada bez konkretnog odgovora. Iz bijeljinske Gradske uprave ranije su za Srpskainfo odgovorili da je lokalna vlast samo djelimično odgovorna za katastrofalno stanje u školama.

- Osnovne škole su djelimično nadležnost Grada, a djelimično Ministarstva prosvjete, a najvećim dijelom rukovodstva škole. Što se tiče nadležnosti Grada, formirali smo komisiju i sačinili izvještaj. Poredaćemo i prioritete i tako ih rješavati - poručili su iz Gradske uprave krajem marta.

Prioriteti još nisu poredani, a najavljuje se da će to biti učinjeno do kraja maja, te da će se u obnovu škola ući uz pomoć švajcaskog „Karitasa", kroz međunarodni projekt energetske efikasnosti. Međutim, za sada, sve je to još na dugom štapu.

Neki bi pomislili da je u pitanju ona stara „mudrost", koja glasi: kad nećeš da riješiš problem, formiraj komisiju. Ali u slučaju semberskih škola ipak nije tako.

Komisija koja je osnovana na inicijativu Aktiva direktora osnovnih škola Bijeljine, izradila je detaljan izvještaj o stanju objekata osnovnih škola. Ali, izleda da je na tome sve stalo.

Jedan od autora tog izvještaja, Predrag Račanović, direktor OŠ „Vuk Karadžić" i predsjednk bijeljinskog Aktiva direktora osnovnih škol, kaže da za sada, od Gradske uprave nije dobio nikakvo zvanično obavještenje da će Grad učestvovati u sanaciji dotrajalih školskih objekata.

- Mi čekamo i nadamo se, jer, kao što znate, ljetnji raspust je jedino doba godine kada su u školama mogući građevinski radovi, a raspust uskoro počinje - kaže Račanović.

Dodaje da je iz Ministarstva prosvjete Republike Srpske, kao predsjednik Aktiva, dobio obaveštenje da će iz budžeta RS biti usmjerena „izvjesna sredstva" za sanaciju semberskih škola.

OŠ "Jovan Dučić" Bijeljina

Ali, škola u kojoj je Račanović direktor nije se našla na spisku onih koji će dobiti novac iz republičkog budžeta.

- U našoj područnoj školi u Amajlijama, koju pohađa 60 đaka, stolarija je u katastrofalnom stanju. Već godinama šaljemo molbe za zamjenu stolarije, ali do sada ni od koga nismo dobili novac za to - kaže Račanović.

Za zamjenu stolarije u ovoj područnoj školi, po predračunu iz 2020. godine, bilo bi potrebno oko 7.000 KM.

- Sada je to sigurno više, cijene rastu, ali ne vjerujem da nam je potrebno više od 10.000 KM. Ipak to nisu neke pare - kaže Račanović.

Nisu neke pare, ali kako god da se „poredaju prioriteti" škola u Amajlijama se, izvjesno, neće naći na vrhu liste hitnosti. Jer, u mnogim drugim školama stanje je mnogo gore.

I prema nalazu komisije i prema priznanju gradskih vlasti, najteža je situacija u OŠ „Dositej Obradović" u Suvom Polju.

Zgrada ove škole, koju pohađa 128 učenika, izgrađena je 1947. godine, kao dom za ratnu siročad. Od tada ovo zdanje nije ozbiljnije obnavljano.

Stolice i klupe u kojima sjede đaci su stare 70 godina. Podovi i stolarija su truli, zidovi ispucali, krov prokišnjava, u učionicama se loži vatra u starim pećima, fiskultrne sale nema, većina školskih prostorija je memljiva i vlažna. Kada kročite u ovu školu, kao da ste ušli u neki predpotopski crno - bijeli horor film.

Direktorka ove škole, Branka Stevanović, kaže da za sada nije dobila nikakve vijesti, ni iz Ministarstva, ni iz Gradske uprave o mogućoj sanaciji. Stoga i ne vjeruje da bi ovog ljeta moglo biti nekih radova, što znači da će i iduću zimu đaci dočekati uz peći na ćumur i ledene toalete.

OŠ "Jovan Dučić" Bijeljina

- Ako je Ministarstvo odlučilo da za škole u Bijeljini izdvoji 180.000 KM, to bi, recimo, našoj školi bilo dovoljno da uvedemo centralno grijanje. Ali, očigledno to nije plan - kaže Branka Stevnović.

Dodaje da su predstvnici Gradske uprave i švajcarskog „Karitasa" posjetili školu u Suvom Polju i snimili stanje, ali da za sada ne zna da li će se ona naći na listi njihovih prioriteta.

- Iskreno, najsretnija bih bila kada bi temeljita sanacija naše škole bila u sklopu tog međunarodnog projekta. To je i najsigurnije i najsolidnije rješenje. Čekali smo tolike decenije, pa ako se mora pričekaćemo i do idućeg ljeta, samo da se to riješi kako valja - poručuje direktorka Stevanović za Srpskainfo.

Na crnoj listi semberskih škola, školu u Suvom Polju u stopu prate OŠ „Ćirilo i Metodije" u Glavičicama i OŠ „Stevan Nemanja" u Gornjem Dragaljevcu, te područne škole u selima Brodac, Međaši i Srednji Magnojević.

Ali, ni direktori ovih škola još nemaju dobrih vesti „odozgo", bar ne zvanično.

Nada Mitrović, direktorka OŠ „Ćirilo i Metodije" i članica komisije koja je sačinila izvještaj o stanju u semberskim školama, navodi da je bilo „nekih nagoveštaja" iz Ministarstva prosvjete RS, da bi se ova škola mogla naći na listi onih koje će iz budžeta Srpske dobiti novac za obnovu. Iz Gradske uprave, kaže, za sada ništa.

- Iz Ministarstva su nas pitali šta je za našu školu prioritet: krov ili prozori. Teško je odgovoriti, sve je prioritet, ali opet zamjena stolarije nam je najpreča. Prema ranijem predračunu, sačinjenom prije ovih poskupljenja, za zamjenu prozora nam treba oko 80.000 KM, ali sada je ta cifra, sigurno, veća - kaže Nada Mitrović.

Ako bude te sreće, da na ljeto dobiju nove prozore, onda valja, dodaje direktorka škole, obraditi zidove oko prozora, a na to se nadovezuje i obnova fasade i mnogi drugi radovi.

- Sve to vuče jedno drugo, kao na svakoj staroj kući, koja nije održavana kako treba - kaže Mitrovićeva.

A škola u Glavičicama je doslovno stara kuća. Izgrađena je sedamdesetih godina prošlog vijeka, u doba SFRJ, u čuvenoj akciji „hiljadu škola". Od tada je povremeno krečena, pomalo „dotjerivana", sa ono malo novca koliko su prosvjetari uspjeli uštedjeti ili iskamčiti zahvaljujući entuzijazmu.

Ali, podovi su truli, prozori su u takvom stanju da ih ne treba ni otvarati da bi se učionice provetrile, a i krov dotrajao. Dio škole je i danas pokriven salonitom, koji je prije 50 godina bio popularan, ali za koji je odavno utvrđeno da je kancerogeni materijal.

- Lani smo obnovili školske toalete, sredsvima Ministarstva prosvete, i promijenili ulazna vrata, koja nam je donirala bijeljinska firma „Modosoro" i to je sve, što se tiče značajnijih radova - kaže direktorka škole u Glavičicama.

Dodaje da godinama čekaju na red za temeljitu obnovu, ali nikako da to dočekaju. Novac iz gradskog budžeta, namijenjen za održavanje škola, tvrdi Mitrovićeva, uvijek se nekako rasipa, jer se daje svakom po malo, pa su svi (ne)zadovoljni.

- Nijedna škola od tog novca ne može ništa ozbiljno uraditi. Sve se svodi na krečenje i sitne popravke. Bili smo nedavno na sastanku u Gradskoj upravi, predlagala sam da se sačini lista prioriteta, po kojima će se dodijeljivati značajnija sredstva za istinsku obnovu. Tako bi u svakoj školi znali da će doći na red, za dvije, tri ili pet godina - zaključuje Nada Mitrović.

Dodaje da se tako radi u Zvorniku i da se ispostavilo se da je to jedino solidno i trajno rješenje.

U Semberiji se trajno i solidno rešenje za ruinirane škole još uvijek čeka. I dok u sretnijim zemljama osnovne škole opremljene novim računarima i brzim internetom, mali Semberci bi bili sretni da se iduće zime u učionicama ne smrzavaju i ne guše u dimu i memli.

I da više ne slušaju isprazne jadikovde, kako nam, eto, mladi odoše u inostrastvo. Valjda im je, što bi rekao Petar Kočić, dozlogrdilo da žive u ovoj „divnoj carevini".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.