Uoči turističke sezone u Hrvatskoj ponovo su glasne stare žalopojke. Procjenjuje se da će i ovog ljeta nedostajati oko 35.000 konobara, kuvara, sobara, recepcionera...

Te vijesti dolaze uz određeno iznenađenje, premda iznenađenja ne bi smjelo da bude - ovo je hroničan hrvatski problem, piše Dojče Vele (DW).

Enigme nema: Hrvati u naponu radnog vijeka masovno odlaze na Zapad gdje rade za veće novce. Nema više radne snage u siromašnijoj Slavoniji da se ljeti preseli na Jadran, ali je nema dovoljno ni u BiH, Srbiji, Makedoniji.

Iscrpljen je kadrovski basen u neposrednom susjedstvu, pa se sve više poseže za popunom iz Azije, kao i ranije u sektoru građevinarstva: Nepal, Filipini, Indija...

- Godinama sam uzalud upozoravao na taj problem u turizmu. No pristup nam je stihijski, a čuđenje svaki put isto, mada je i problem isti. Čudni smo u stvari mi koji se tako čudimo - kaže za DW Damir Krešić, direktor Instituta za turizam u Zagrebu.

Krešić moguće rješenje vidi u ozbiljnom poduhvatu države, poslodavaca i sindikata - da se izradi nova strategija za cijelu ekonomiju, pa vidi koliko radnika iz koje struke treba zemlji.

Jer, kaže, uvoz sezonske radne snage iz Azije pokazuje nedostatke.

- Pokazuje se da nisu dobro rešenje za naše ugostitelje, ali sad već nemamo mnogo izbora, barem ne za ovu i sljedeću sezonu - priča Krešić.

- Nemam ništa protiv ljudi s drugog kontinenta, da budem jasan. Oni mogu biti marljiviji ili pošteniji radnici od nas samih, nema tu pravila. Problem je uslužna industrija u kojoj hrvatski radnik ovdje uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva - kaže Krešić.

Pri tome je Hrvatska u najbližem susjedstvu mogla da vidi svoju budućnost. Recimo, Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore Republike Srpske, izjavio je da nema grane kojoj u ovom trenu ne nedostaje radna snaga.

Mnoge je privukla gravitaciona sila hrvatskog turističkog tržišta. Tako iz Trebinja, grada s oko 30.000 stanovnika, ljeti i po dvije hiljade ljudi odlazi na rad u obližnji Dubrovnik.

Taj se susjedov problem nije vidio iz Hrvatske, sve dok hrvatsko tržište nije zastenjalo usljed iste nevolje.

- Budućnost se ipak ne gradi na uvozu radne snage, a bez domaćih radnika nema ni održivog razvoja - smatra Goran Rihelj, urednik turističkog portala HrTurizam.hr.

- Godinama se upozoravalo na problem malih plata u turizmu, dodao je on za DW, „kao i jako lošim radnim uslovima. No vladala je mantra - ako nećeš ti, ima ko hoće. Sada se to vratilo kao bumerang. Otvorile su se granice, i balon je pukao, a sad se svi čude."

Rihelj kaže da Hrvatska nije strateški pristupila tako dubokom problemu.

- Kako stalni sezonac može planirati budućnost, porodicu, kupiti stan, automobil? Kako neko može da raditi sedam dana nedjeljno, bez dana slobodnog, a pričamo o turizmu gdje je usluga imperativ? - pita on.

Prema riječima ovog novinara, i nivo usluge nužno pada kada radnici nisu obučeni i nemaju iskustvo. Rihelj se onda pita: „Kako opravdati cijenu smještaja s lošom uslugom i izvedbom?"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.