Jedna od tadašnjih maturantkinja, Rada Milošević, sada Granzov, koja je u ovoj školi upoznala i ljubav svog života, istakla je za portal Bijeljina Danas, da su oni, nažalost, oni koji posljednji proslavljaju 50 godina mature.

„Moj muž i ja smo sačuvali naš originalni pano, koji je u izlogu kod kafića OM, a iznad njega i piše da obilježavamo 50 godina od mature. Postavili smo ga baš tu, na gradskom korzu, kako bi naši sugrađani saznali za naš jubilej", rekla je Granzova.

Ona je ispričala da je posljednja generacija brojala pet odjeljenja, ali je danas jako teško okupiti ljude koji su rasuti po svijetu, a neki su, nažalost, i umrli, tako da će ih na sastanku biti 10, iz IV-2.

Granzova se sjeća da su već tada dogovorili da njihov sastanak bude održan 21. juna, na dan rođenja razrednog starješine Cvijetina Lukića, kojeg su neizmjerno voljeli.

Govoreći o svom školovanju, ova učiteljica u penziji ističe da, kada bi mogla ponovo da bira, ponovo bi odabrala svoju učiteljsku školu, najprije zbog ljubavi prema djeci, ali i zbog svih znanja koja je iz te ustanove ponijela.

„Iskustva su fantastična, izvela sam mnogo generacija, a na kraju radni vijek završila kao vaspitač, što mi je isto predivno iskustvo. Međutim, učiteljski rad je nešto posebno, ali i odgovorno, jer radite sa malim živim bićima koja treba da i obrazujete i vaspitate", rekla je Granzova.

Ona je ispričala da je radila i na živiničkoj opštini, kao i na Brčanskoj, te u Tuzli, a svuda joj je bilo lijepo.

Rada je iskoristila priliku i da pošalje poruku mladima koji se opredjedljuju za ovaj poziv, da ga ne biraju ako nemaju u srcu ljubav prema djeci, kao ni strpljenja za rad sa tim malim bićima, budući da je u tom radu, vrlo često, potrebno spustiti se na njihov nivo i razumjeti njihove brige i potrebe.

„Treba da budu sposobni da sa blagim odnosom i vaspitavaju i obrazuju djecu, koja osjećaju sve. Dakle, prvo treba imati ljubav prema djeci, pa prema učiteljskom pozivu. Djeca to znaju da cijene", rekla je Granzova.

Bivša učiteljica ističe da je njena generacija imala veliko poštovanje za svoje učitelje, nastavnike i profesore.

„Valjda je to bilo drugo vrijeme. Ali, i oni su prema nama bili i profesori i prijatelji, ali, u neku ruku, i roditelji, jer su vodili računa o nama. Toga se baš rado sjećam i žao mi je što nisu više među nama, da bar neko od njih dođe na taj sastanak", rekla je Granzova.

Ona je istakla da je njena ljubav prema Učiteljskoj školi tim veća jer sam tamo upoznala i ljubav svog života, tako da i njih dvoje proslavljaju 51. zajedničku godinu.

Sastanak povodom 50 godina od mature posljednje generacije Učiteljske škole u Bijeljini zakazan je za 21. jun - rođendan njihovog razrednog starješine, kojem će toga dana odlaskom na groblje odati počast.

Njih desetoro okupiće se u Hotelu „Drina" između 13.00 i 14.00 časova, a na groblju u Pučilama će se prisjetiti i osmoro školskih drugova koji više nisu sa njima.

Takođe, ova sjajna generacija entuzijasta prošetaće i do Gradskog parka da se pod tim starim krošnjama prisjete mladalačkih dana i toga sa kime su i kada sjedili na kojoj klupici i nizali uspomene, ali i igrali „fota".

Nakon toga vratiće se u Hotel „Drina", u kojem će imati zajednički ručak i sjedeljku, a u planu im je i odlazak u Etno-selo, kao i dogovor oko datuma sljedećeg sastanka, jer bi voljeli da to sada bude jednom godišnje, jer vrijeme prolazi i sve ih je manje, budući da su to ljudi koji sada imaju oko 70 godina.

Rada će na sastanak ponijeti i spomenar iz tog doba, te će evociranje uspomena, sigurni smo, biti nezaboravno iskustvo za ove ljude koji su život posvetili vaspitanju i obrazovanju djece širom bivše države.

Učiteljska škola u Bijeljini je tokom svog trajanja, od 1950. do 1972. godne, izvela ukupno 3.500 učitelja i bila je šesta takva škola u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.