Na samom početku, rijetko ko će pretpostaviti koji su to sve faktori, koji pored svih ozvaničenih učesnika u saobraćaju, utiču na negativan način i značajno nam pogoršavaju konačnu sliku i doživljaje. Logično je početi od ovih zvaničnih učesnika u saobraćaju, a počeću danas od pješaka i biciklista. Onda ću u nekom od narednih članaka nastaviti sa onim koji guraju ili vuku razne vrste kolica, zaprega, poljoprivrednih mašina svih vrsta, radnih i vučnih uključujući, naravno, traktore i motokultivatore, zatim putničkih, teretnih vozila i autobusa. Spisak je podugačak i o svim učesnicima ću ponaosob, tj. sa srodnim grupama.

U periodu koji je pred nama plan mi je da svoju misiju završim do kraja ove kalendarske godine. Zato ću nastojati da tekstovi budu što kraći, a istovremeno shvatiljivi za šire narodne mase, za što više naših stanovnika Semberije. Olakšavajuća okolnost mi je, trenutni temperaturni pakao, koji vlada ovih dana u regionu pa i kod nas, te pretpostavljam da ste negdje u hladovini i odmarate čitajući tekstove sa portala Bijeljina Danas.

Idemo redom!

Najmnogobrojini, a samim tim i prvi na ovom spisku su pješaci. Po godinama starosti, od onih koji se voze u dječijim kolicima, prvačića koji idu u školu, omladina, oni sredovječni i napokon ona generacija trećeg doba sa svim svojim karakteristikama i problemima. Vi, gospodo biciklisti, ste pješaci samo u slučajevima kada svoje bicikle gurate pored sebe, ulicom, trotoarom, a posebno preko pješačkog prelaza.

Napominjem, nije vam dozvoljeno da se pješačkim prelazom krećete kao vozači na biciklu!

Tada vas ni jedan vozač ne mora smatrati kao pješakom i ne mora vas propustiti. Ova činjenica može biti veoma pogubna za svakog takvog biciklistu.

Najveći problem prave oni pješaci koji nisu edukovani ili nisu polagali vozački ispit za bilo koju kategoriju. Nešto bolja situacija je sa višim razredima osnovaca i srednjoškolaca, a posebno onih koji su već položili “A” kategoriju ili test za vožnju skutera kojih je sve više. U osnovnim i srednjim školama se ipak, (po mom mišljenju nedovoljno), nešto radi na edukaciji iz oblasti saobraćaja. Prilikom obuke vozača, u teoretskom dijelu, navedeno je kako se po propisima trebaju tretirati pješaci, međutim, ima tu mnogo nedorečenosti, različitih pojedinačnih shvatanja tih propisa, a samim tim i ponašanja na našim ulicama, tj. pješačkim prelazima. Osnovno je da naši pješaci, iako su podjednako ugroženi kao i bicilisti, nisu najbitniji zvanični učesnici u saobraćaju. U najmanju “ruku”, ravnopravni su sa svim ostalim ali…

Zbog čega?

Bez obzira da li žurite ili ne, jedan prolazni interval crvenog svjetla pješakim prelazom, ili više njih, neće vas značajno usporiti. Morate biti strpljivi, i uvijek imati vizuelnu komunikaciju (pogledom) sa vozačem svakog vozila koja treba da vas propuste ili ne, u bilo kojoj varijanti, zelenog ili crvenog svjetla na bilo kom pješakom prelazu. O prelazu ulice van pješačkog prelaza, neću da pišem, a najradikalniji prekršaji se prave preko puta gradske zelene pijace! Vizuelna komunikacija sa vozačima vozila je neophodna jer je to najsigurnije za vas. Zapamtite nije dovoljno tek tako stati na ivičnjak i ne obazirući se na tok saobraćaja krenuti na pješački prelaz. Ako nije prelaz regulisan semaforom, zakoračite nogom, ali svakako oprezno jednom nogom na pješački prelaz i tada vas svako vozilo mora propustiti. Tako bi trebalo!

Jedan broj pješaka se, najblaže rečeno, nadmeno ponaša prilikom bržeg prilaska pješačkom prelazu i bez obaziranja stupa na isti, da ne navodim primjere kad pješaci pričaju ili gledaju, čitajući poruke sa mobilnog telefona. Zapamtite, na žalost, niste najbitniji učesnik u saobraćaju. Tempo življenja, vrijeme mjereno kroz tehniku, nove tehnologije, vas pješake, sve više usmjeravaju na trotoare, pješačke zone, trgovinske zone ili tzv. velike tržne centre, taksi vozila, javni gradski prevoz, tartan staze, podzemne prolaze itd. E sad, mnogo šta od nabrojanog mi u našem gradu uopšte nemamo i mnogi od nas to što nemamo nikad nećemo ni dočekati, ali jedno je sigurno, moramo dati prvenstvo automobilima, jer u njima su ljudi od biznisa, ljudi koji rade i obezbjeđuju sredstva za gradski budžet svojim radom ili doprinose većem prilivu sredstava PDV-a, neke druge javne poslove, sanitetska vozila, vatrogasna vozila, vozila civilne zaštite, novinari, servisne službe, službe obezbjeđenja, brze pošte, dostave hrane i mnogi drugi.

Kao što ste primjetili, radnike iz gradske uprave, komunalne policije, opšte i saobraćajne policije pa i neke druge službe koje, realno imaju prednost i u odnosu na druga motorna vozila nisam svrstao, a mogao sam. I oni realno i spadaju u ovu prvu grupu.

Naravno, mnogo je onih koji se onako vozikaju, da budu viđeni, da pokušaju dokazati svoj status iza kojeg uglavnom stoji novac, pa i neki drugi vozači sa nekim drugim lično svojim potrebama, ali to je njihov izbor te dalja polemika nema smisla.

Prema tome, čuvajte se, otvorite dobro oči, pratite okruženje dok ste u gradu, u našim tijesnim ulicama sa mnogo nedostataka, edukujte se, a inače, odavno je došlo vrijeme da se i mediji pozabave opštom edukacijom naših građana na temu saobraćajnih propisa.

Druga činjenica koja se odnosi na već ustaljene gužve na našim ulicama, umnogome je pogoršana što se motorna vozila kreću mnogo sporije nego je to moguće, a naglašavam najmanja brzina za sva motorna vozila, sem pored škola ili nekih drugih ustanova je minimalnih 40 km/ čas. Mi po statistici, bar u užem dijelu centra grada i u pojedinim ulicama, vozimo sporije, manje od 30 km/čas. Ta činjenica, sama po sebi zabrinjava. U razna vozila, se danas ulaže veliki novac da bi se posao lakše i brže obavljao, međutim, što se tiče toga, na samom smo minimum i to je jedan od parametara koji nas, bukvalno tjera na neke promjene.

Treća činjenica, u zadnje vrijeme na svjetskom, državnom i lokalnom nivou, sve češće tretiramo problem ekologije. Obzirom da 99% naših vozila su na dizel i benzinski pogon, da permanentno zagađuju našu životnu sredinu i ono najmanje što možemo učiniti je što više skratiti njihov boravak u našem gradu, na gradskim ulicama. Sigurno da taj zadatak nije samo na pješacima jer kretanje motornih vozila nije isuviše sporo samo zbog njih. Mnogo je drugih razloga o kojima sam već pisao, a koji usporavaju odvijanje saobraćaja do katastrofanih razmjera u našem gradu. Ali, šta možemo, godinama smo to, opravdano ili ne, “dozvoljavali” uglavnom zbog toga što je zatajivao ljudski faktor. Od onih koji su pisali zakone i propise pa preko onih koji su bili zaduženi za edukaciju i sankcije i do svih nas ušesnika u saobraćaju, a samim tim i pješaka.

Posle ekologije, ono što je veoma bitno, a sa čime se pješaci neće složiti, siguran sam, su trenutne cijene goriva i onda je samo sporo kretanje vozila u gradu značajno skuplje.

Da se zna, i ja vozim auto samo kad moram, a drugo prevozno sredstvo mi je bicikl. Penzioner sam i kao većina mojih kolega po tom statusu, ozbiljno kalkulišem sa potrošnjom goriva i pored činjenice da se vozim na plin koji je trenutno znatno jaftiniji i nekako izdržavam. Zbog svega toga stalno se pitam da li smo mi to zbilja u krizi jer broj vozila koja se kreću ulicama Grada Bijeljina nije manji.

Inače bicikl je trenutno najbolji izbor, ali moram priznati da se ne osjećam sigurno i bezbjedno jer svakog časa vas neko može oboriti, a takvi slučajevi su svakodnevni.

O biciklistima, obzirom da sam već napisao koju grešku često čine kad su u pitanju pješački prelazi, ću nešto kraće mada ne čine ništa manje prekršaja.

Kod nas u Bijeljini i Semberiji, biciklisti se kreću svugdje, gdje god požele, niko ih ne sankcioniše. Pod ovo “svugdje” smatram, ulicama u suprotnom smjeru od dozvoljenog, voze trotoarima, pješačkim zonama pa i novoizgrađenom u ulici Patrijarha Pavla, voze se po gradskom i drugim parkovima što je nelogično obzirom da na tim prostorima ima najviše djece i sugrađana iz navedenog trećeg doba, te, po meni tu ne bi smjeli da se voze. Međutim, kad u parkovima ima kućnih ljubimaca koliko i djece onda i sam ne znam šta predložiti. Neka ovo ostanu samo činjenice o kojima treba jedna vrsta javne rasprave, a hoće li je biti i kada, nisam siguran. Ono što sam siguran, svaki pravilan primjer koji činite u bilo kojoj sferi života neće biti primjećen, a o pohvalama da i ne govorim. Upravo zbog toga, tonemo u neku uravnilovku, norme su poremećene još od vremena rata i sve više ličimo jedni na druge, po postupcima, naravno.

Drugih podjela imamo koliko hoćete, od bogatih i siromašnih jer onih srednjih nema, na stare i nove semberce, na članove stranaka koje su na vlasti i onih koji su u opoziciji i toliko nam je zasigurno dovoljno jer u zavisnosti u koju od ovih grupa pripadate, dajete, vrlo često i samovoljno sebi za pravo da se ponašate ovako ili onako bez obzira šta je jedino ispravno i po zakonu!

Što se tiče opreme biciklista, obzirom da nas niko “ne dira” i “nije važno” šta piše u normativima, ima nas svakakvih, od onih koji voze “krševe” bez svjetolosnih signala i kočnica kao neophodne osnove pa na dalje.

Činjenica da na ulicama možemo vidjeti savremene i do maksimuma opremljene bicikle, a o ovim elektro trotinetima neću ništa polemisati jer cijeli region još ne zna “šta i kako sa njima”.

Po meni, jedan od najvećih problema što na ulicama primjećujem naše starije sugrađane koji su sami za sebe opasnost i bilo bi najsrećnije da ih ne voze nikako!

Na samom kraju, konstatacija da opet dobismo opširan članak, ali vjerujte, trudim se biti jasan i pristupačan prosječnom stanovniku Grada Bijeljina, (a tu pripada cijela opština). Pišem ono što znam, vidim i mislim, pišem o činjenicama i potpuno mi je jasno da mnogi misle drugačije. Koliko ja znam to je prava demokratija. Neka “ćuti” u mojim člancima kad je već nema u javnom životu, bar onoliko koliko je želimo,  a ko to kome smeta, nije lako ni shvatiti te će mi biti uistinu žao da sve napisano ostane nerazumljivo.

Srećno u saobraćaju !

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.