Batinanje djece i dalje "vaspitna" metoda
Fizičko kažnjavanje djece i njihovo vrijeđanje i omalovažavanje veoma je prisutno u našem društvu, ali je nedovoljno poznat razmjer broja drastično grubih postupanja prema mališanima, jer se takvi slučajevi rijetko prijavljuju.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Neprimjerena vaspitna metoda batinanje djece još uvijek je prisutna u našoj kulturi i svijesti našeg društva, a nerijetka je slika i roditelja koji svoju djecu tuku čak i na javnim mjestima", upozorava pedagog - psiholog Centra za socijalni rad u Bijeljini Milan Stojanović.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
On navodi da skoro i da nema porodice koja bar ponekad svoje dijete ne kazni na fizički način, ali ne postoje informacije o nekim drastičnim slučajevima. Fizičkog kažnjavanja je bilo i sigurno će ga i dalje biti ma koliko se govorilo o humanim postupcima u vaspitanju djece.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Mnogi roditelji se i dalje drže poslovice koja kaže da je `batina iz raja izašla`. Većina njih ne poznaje druge načine kažnjavanja, jer mi nemamo razvijenu kulturu življenja koja bi roditeljima dala do znanja da takvi postupci nisu uredu", kaže Stojanović za Srnu.
On ističe da fizičko kažnjavanje, ma koliko bilo minimalno, može da izazove niz problema u razvoju djeteta.
U današnjim uslovima života djeca i sama shvataju da takvi postupci nisu u redu, najčešće zahvaljujući prilivu raznih informacija do kojih dolaze prvenstveno putem interneta.
"Postupanje prema djeci u školi i na drugim mjestima, ipak se najviše svodi na verbalne nastupe i namjerno i nenamjerno vrijeđanje od strane vaspitača, ili drugara, čime dijete često bude bespotrebno kažnjeno i poniženo", rekao je Stojanović.
Postoji krivični zakon o postupanju sa maloljetnicima koji reguliše slučajeve gdje je dijete žrtva društva. Zakonski i podzakonski akti te konvencije, kao što je konvencija o pravu djeteta, govore o odnosu prema djeci.
"Da bi se nešto promijenilo po tom pitanju i poštovao navedeni zakon, potrebno je promijeniti svijest roditelja i kompletnog društva, što je najveći problem. Dječije sposobnosti su nevjerovatne. Oni mnogo mogu i znaju, zato s njima treba razgovarati, objašnjavati im, tretirati ih kao sebi ravne, a ne potcjenjivati i vrijeđati", navodi Stojanović.
Prema njegovim riječima, takvim postupanjem djeca se pravilno razvijaju i u tom slučaju nije potrebno primjenjivanje bilo kavog neprimjerenog načina vaspitanja.
U svakom čovjeku postoji određen nivo agresivnosti, a da li će se on razviti u negativnom smjeru zavisi od usmjeravanja.
"Porodica najbolje može uticati na suzbijanje negativne agresije tako što će hiperaktivnu djecu usmjeravati na bavljenje pozitivnim i korisnim aktivnostima. Agresija može biti i pozitivna u slučaju kada dijete agresivno nastupa kako bi ostvarilo što bolje rezultate na primjer u sportu, ili nekim drugim aktivnostima", zaključuje Stojanović.











