Pronađena djevojčica koja je oteta prije 9 godina

Pooja je nestala 22. januara 2013. kada je imala sedam godina.

Kaže da ju je ispred škole u gradu Mumbaiju u zapadnoj indijskoj državi Maharashtra oteo par koji ju je namamio sladoledom; 4. augusta ove godine pronađena je u, kako se opisuje, "čudesnom bijegu". Njena majka Poonam Gaud kaže da je presretna.

"Odustala sam od nade da ću ikada pronaći svoju kćer. Ali, bogovi su bili dobri prema meni", kaže ona.

Policija tvrdi da su dijete oteli Harry D'Souza i njegova supruga Soni. D'Souze su par koji nije mogao imati vlastito dijete, a Harry je uhapšen.

Prije nego što je nestala, Pooja je živjela s dva brata i roditeljima u maloj kući u predgrađu. Na dan kad je nestala, otišla je u školu sa svojim starijim bratom, ali su se njih dvoje posvađali i njen brat je otišao u školu ostavljajući nju jer je kasnio. Tada ju je navodno par odveo obećavši joj da će joj kupiti sladoled.

Pooja kaže da ju je par prvo odveo u Gou, a zatim u Karnataku, države u zapadnoj i južnoj Indiji, i prijetili bi joj da će je povrijediti ako bude plakala ili skrenula pozornost na sebe.

Kaže da joj je neko vrijeme bilo dopušteno da ide u školu, ali nakon što je par ipak dobio vlastito dijete, sklonjena je iz škole i svi su se preselili u Mumbai. Pooja kaže da se zlostavljanje pogoršalo nakon rođenja djeteta.

"Tukli bi me remenom, nogama, šakama. Jednom su me tukli oklagijom toliko da su mi leđa počela krvariti. Tjerali su me i da obavljam poslove kod kuće i radim u roku od 12 do 24 sata."

Kuća u kojoj je D'Souza živjela bila je prilično blizu njene porodice - ali, kaže, nije bila upoznata s putevima, uvijek je bila pod nadzorom i nije imala novca ni telefona, a nije mogla potražiti pomoć ili je pokušati pronaći put kući.

Sretan bijeg

Ali jednog dana, Pooja se uspjela dokopati mobilnog telefona para dok su spavali i upisala je svoje ime na YouTube. Pronašla je videosnimke i postere koji spominju njenu otmicu i brojeve koje je mogla nazvati za pomoć.

"Tada sam odlučila potražiti pomoć i pobjeći", kaže ona.

Trebalo joj je sedam mjeseci prije nego što je skupila dovoljno hrabrosti da o tome razgovara s Pramilom Devendrom (35), kućnom pomoćnicom.

Gospođa Devendra odmah je pristala pomoći joj. Jedan od brojeva na nestalom posteru povezao ih je s Rafiqom, komšijom Poojine majke. Majka i kći prvo su razgovarale video pozivom, a potom je dogovoren susret.

Njena majka kaže da je tražila biljeg od rođenja za koji je samo ona znala da postoji na njenoj kćeri i kad ga je pronašla, bila je svladana emocijama. "Sve moje sumnje su odmah nestale. Znala sam da sam pronašla svoju kćer."

Devendra je sretna što je odigrala ulogu u ovom ponovnom okupljanju. "Svaka bi majka trebala pomoći djetetu koje joj se obrati po pomoć. Mi možda nismo njihove biološke majke, ali ipak smo majke", kaže.

Nakon sastanka, Pooja, nekoliko članova porodice i gospođa Devendra otišli su u policijsku stanicu podnijeti žalbu. "Sve sam rekla policiji. Čak sam im rekla i gdje žive moji otmičari", rekla je. To je dovelo do identifikovanja i hapšenja optuženih.

Milind Kurde, viši inspektor policijske postaje DN Nagar u Mumbaiju, rekao je za BBC da su uhapšeni optuženi za otmicu, prijetnje, fizičko nasilje i kršenje zakona o dječjem radu.

Ljubav pobjeđuje sve

Poojin povratak kući razveselio je ne samo njenu porodicu, već i sve koji su je poznavali. U međuvremenu, njena majka pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa svojom kćeri - kuvajući joj omiljenu hranu i češljajući je. Njih dvije pokušavaju što više vremena provoditi zajedno, ali život im je trenutno težak.

Poojin otac, koji je bio jedini hranitelj porodice, preminuo je prije četiri mjeseca od raka. Stoga je njena majka prihvatila njegov posao prodaje grickalica na željezničkoj stanici kako bi osigurala egzistenciju za sebe i svoje troje djece. Ali, zarada je mala i ona jedva spaja kraj s krajem.

"Sada imam i pravne troškove. Naša situacija je takva da, ako izostanem s posla, sutradan nećemo imati novca za hranu."

Pooja još uvijek obrađuje svoju traumu. Ima noćne more i tužna je što više nikada neće vidjeti svog oca. Zbog svoje sigurnosti većinu vremena provodi kod kuće ili je u pratnji člana porodice kada izlazi.

"Želim finansijski pomoći svojoj majci, ali mi to nije dopušteno. Takođe želim studirati", kaže.

Uprkos tim problemima, njena majka kaže da ne može biti sretnija.

"Posao je iscrpljujući, ali svaki put kad vidim Pooju, ponovno nađem svoju snagu. Tako sam sretna što se vratila", kaže ona.