Plava zvijezda Ivane Spasojević
Škola "Petar Kočić" u bijeljinskom selu Brodac traje vijek i po i najstarija je obrazovna ustanova u ovom kraju, a ova generacija pamtiće se po učenici osmog razreda Ivani Spasojević koja je dobitnik prestižne književne nagrade „Zmijanče
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ivana Spasojević se među vršnjacima ističe po znanju i po interesovanju za vannastavne aktivnosti, dobar je matematičar, ali i nagrada "Zmijanče" došla je u prave ruke - kaže direktor škole Radovan Bikić.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Svake godine imamo po dva ili tri `vukovca`, a u Ivaninoj generaciji imamo ih šest. Oni su ponos škole, a među njima vlada zdrav takmičarski duh - ko će znati više i bolje", kaže on.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ivanin talenat je već u nižim razredima primijetila učiteljica Dragica Bikić, a kasnije su ga njegovali i nastavnici. Zato umjetnička vrijednost Ivaninog literarnog rada „Moja plava zvijezda", za koji je dobila nagradu „Zmijanče", nije iznenadila nastavnicu srpskog jezika Slavicu Vasić.
Čim je na Zmijanju raspisan literarni konkurs, nastavnica Slavica poslala je „Ivanino plavetnilo". Nagrada nije izostala.
Ivana je po rođenju Semberka, a porijeklom je iz maglajskog sela Brezovi Dani, jer su njeni roditelji u vrijeme rata utočište našli u selu Brodac kod Bijeljine.
Ona je treće od četvoro djece u kući Spasojevića i ide u red najdarovitijih đaka u novom zavičaju. Zbog toga je „vukovac", a u školi „Petar Kočić" ovu titulu veoma je teško ponijeti.
Plava zvijezda ove tihe i skromne djevojčice, valjda što podsvjesno čezne za izgubljenim starim zavičajem, za koji zna samo iz roditeljskih priča, umnogome podsjeća i na „zvijezdu u beskrajnom plavom krugu" Miloša Crnjanskog. I ona, kao i naš slavni pisac, iskreno kazuje o osjećanjima neraskidivo vezanim za tu zvijezdu nadanja i spasenja.
Ivanina zvijezda prva se pojavljuje nad širokim prostranstvom semberske ravnice. Najblistavija je i, za razliku od drugih, ona je plava. To je boja čežnje i stremljenja ka nekom konačnom cilju.
Ovoj krhkoj kočićevki „plava zvijezda" je težnja da sva djeca ovoga svijeta budu srećna i zaštićena. Ako ona ne bude pomogla, razmišlja veoma ozbiljno Ivana - "nebo će pasti, a zemlja će postati samo jedan veliki bol".
Naoko se čini da iskrena molba ove umne djevojčice njenoj plavoj zvijezdi liči na bespomoćni jecaj, na moleban i slamku spasa u ovom otuđenom, zaraćenom, krvoločnom svijetu, punom svakojakog zla, za svu djecu svijeta. U stvari, Ivana od omamljujućeg plavetnila traži spasenje za djecu svijeta.
"Nas - Ivanine nastavnike - ne iznenađuje to što ona baš od svoje plave zvijezde traži, a to, jasno, od nje i zahtijeva: da pruži spasenje svoj djeci svijeta. Ivana je iskrena, postojana i odlučna djevojčica. To joj, u stvari, i daje pravo da od svoje zvijezde, koja se prva javlja na nebu, traži da bude spasiteljica. Uprkos tome što će se nekom čitaocu učiniti da je ovu djevojčicu zahvatilo beznađe i da joj je ovaj tekst posljednji vapaj, da je sve u svijetu pomračeno, da se krije i njena zvijezda spasa - mi znamo da je Ivana posve sigurna da će svi ti mračni oblaci proći i da će ljepota, sreća, sunce i radost biti na svakom koraku. To je Ivanina snaga, a naša radost" - kaže direktor Bikić.
Ivana dosta čita, čak mnogo ozbiljnije knjige od onih koje su namijenjene njenom uzrastu. Ranije je pisala pjesme - veli - za svoju dušu, ali proza daje više prostora njenim razmišljanjima i shvatanjima.
"Ipak, želja mi je da se posve posvetim matematici. Voljela bih da završim matematičku gimnaziju,a kasnije da studiram matematiku. Proza i matematika se međusobno dopunjuju, a to je i svijet moje plave zvijezde, blistave i sjajne" - kaže Ivana.
I još jednom o kočićevcima iz Semberije, a to su svi osnovci iz ovoga velikog sela, iz Balatuna, Međaša, Velinog Sela, Trnjaka, Ostojićeva i Rače. Skoro je da nema takmičenja na kome nisu bili među najboljim đacima. Svi ti lauerati se fotografišu pred bistom Petra Kočića u školskom dvorištu, koju je prije tridesetak godina otkrila piščeva kćerka. Ta bista im je i polazište i dolazište, ali i zakletva i obećanje.
"Uspjehu kočićevaca dosta je doprinijela cijela plejada vrsnih učitelja i nastavnika, a među njima najpoznatiji je bio književnik Dušan Baranin. Službovao je ovdje poslije Prvog svjetskog rata i u ovom selu je napisao tri romana.
Dosta dugujemo i samom imenu Petra Kočića, koje nosi naša škola - ono nam je zakletva. Tako je oduvijek bilo, tako će i dalje biti" - kaže Radovan Bikić.
Da je Ivanina plava zvijezda već uslišila njenu molbu potvrđuje i nagrada „Zmijanče", koju će ova djevojčica primiti baš na Stričićima - pred Petrovom kućom, jer je plavetnilo jedino nju - od svih kočićevaca iz semberskog sela Brodac - dovelo na Zmijanje. A to nije slučajno.
Tekst i fotografija: Tihomir Nestorović











