30 godina od osnivanja Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske FOTO

- Bijeljina je drugi grad po veličini i broju članova našeg udruženja. Iako radimo u veoma teškim uslovima, bez odgovarajućeg prostora za broj članova o kojim brinemo, mi uspijevamo da postignemo zavidne rezultate. Zahvaljujući tome, Savez je 2004. godine u Bijeljini osnovao svoj Centar za znakovni jezik koji obučava prevodioce iz čitave Republike Srpske, zahvaljujući čemu smo dobili Zakon o upotrebi znakovnog jezika  u javnim ustanovama. Izborili smo se i da svi gluvi građani Republike Srpske dobiju pravo na ličnu invalidninu. U Bijeljini je i uredništvo jedinog časopisa za informisanje, kulturu i sport gluvih lica u Republici Srpskoj, koji neprekidno izlazi već 20 godina i koji se zove „Eho tišine“ – rekla je, između ostalog, predsjednica Saveza Dubravka Ostojić.

Ovom prilikom su dodijeljene zahvalnice za doprinos radu Saveza i afirmaciji gluvih i nagluvih lica brojnim ustanovama, organizacijama i pojedincima. Među njima se našao i gradonačelnik LJubiša Petrović koji je ovim povodom rekao:

- Danas nije dan kada vam trebamo čestitati 30 godina samo rada, već kada vam čestitamo i na emocijama i toplini koju ste nam i danas, po ko zna koji put ponovo pokazali. Upravo to je ono što ništa materijalno ne može kupiti, nego može samo nas sve motivisati da budemo bolji nego što jesmo ispred institucija koje predstavljamo – poručio je gradonačelnik Bijeljine.

Zahvalnicu je dobila i Gradska organizacija Crvenog krsta čiji je volonter Sreten Krstić sa ponosom istakao da je desetak volontera  Crvenog krsta  ovog ljeta uspješno položilo kurs znakovnog jezika i ta svoja nova znanja planiraju da iskoriste za pomoć svim licima kojima je takva podrška u radu i školovanju potrebna, u skladu sa njihovim mogućnostima.

- Mi kao volonteri planiramo da organizujemo sekciju unutar naše organizacije i da pokrenemo u školama sekcije znakovnog jezika gdje će đaci, ali i zaposleni lakše moći pomoći licima sa ovim poteškoćama, rekao je Krstić.

Zahvalnice su dobili i učenici Gimnazije „Filip Višnjić“ koji su pružili podršku sanaciji krova objekta koji Udruženje u Bijeljini koristi, preduzeće „Semberija Transport“ koje je gluvoj djeci godinama pružalo besplatne usluge prevoza i mnogi drugi. 

Za kraj, Predsjednica Ostojić je rekla da gluv može biti, odnosno postati, svako i da gluvoća nije bolest, ali da zbog nje duša zauvijek boli, a najemotivniji trenutak ove svečanosti bilo je dirljivo recitovanje pjesme „Majka“ propraćeno interpretacijom i na znakovnom jeziku, koju je napisala Ostojić, a koju u daljem tekstu prenosimo u cjelosti:

MAJKA
Onog jutra kad si svijet ugledao,
moju je radost rastrzala bol.
Vidjela sam, obrazi su ti  bili rumeni,
A plač ti čula nisam.
Misli su mi nad tobom strahovale,
Ruke te moje nosile, prale, milovale,
A smijeh ti čula nisam.
Dani su nam zajedno svitali,
Nesane noći nad tobom sam probdjela,
Pazeći da ne zaplačeš,
Da ti tugu u očima ne bih vidjela.
Biće se tvoje u moj život utkalo.
Tijelo ti raslo, stasalo, čovjek si postao.
A ja sa tvojih usana riječ „majko“ nikada čula nisam.