“Ženski međureligijski karavan” stigao do prve stanice

-Okupili smo žene različitih vjera i porijekla, uključujući žene pravoslavne i islamske vjeroispovijesti i romske etničke grupe, iz gradskih i ruralnih sredina, različite starosne dobi, koje su učile o običajima, vjeru i životu njihovih susjeda različitih vjera, o položaju žena u vjeri, predrasudama, vjerskim običajima i odnosu vjere prema nasilju nad ženama, međureligijskom dijalogu..., kaže koordinatorka projekta Ljilja Lukić.

Tokom i nakon rata u Bijeljini dolazi do velikih migracija stanovništva, što se odrazilo na demografsku sliku zajednice. Komunikacija i suživot još nisu na predratnom nivou, živimo jedni pored drugih, bez incidenata (osim sporadičnih) u paralelnim kulturnim, društvenim i vjerskim svjetovima koji doprinose daljem udaljavanju, jer nove generacije manje znaju jedni o drugima, odnosno o različitim religijskim i kulturnim identitetima.

Osim starosjedilaca i Bošnjaka povratnika, na ovim prostorima je bio veliki priliv ljudi iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, koji su sa sobom ponijeli običaje svog kraja.

-Smatrali smo da je u cilju promocije međunacionalnog i međureligijskog dijaloga potrebno provoditi aktivnosti usmjerene na pokretanje dijaloga učenja o drugom i drugačijem i jačanja duha zajedništva. Imajući u vidu da je bogatstvo različitosti ono što doprinosi razvoju društvene zajednice, neophodno je identifikovati najvažnije kulturne, vjerske i tradicionalne aspekte sve tri najveće etničke grupe koje žive u Semberiji, a to su Srbi, Bošnjaci i Romi. Nedovoljna komunikacija između ovih grupa, uzrokovana nepoznavanjem drugih, dovodi do predrasuda i otuđenja, čime se gubi kvalitet života društvene zajednice koja ne koristi bogatstvo različitosti za svoj razvoj, dodaje Lukić.

Kako bi ostvarili projektne ciljeve, partnerske organizacije su kreirale niz zajedničkih aktivnosti u kojima su okupile žene različitih etničkih grupa.

Prvi okrugli sto za temu je imao vjerske običaje, a uvodničarke su bile vjeroučiteljice Slađana Vidaković i Enisa Okanović.

-Okrugli sto je bio prilika da iznesemo svoje stavove i vrijednosti i da se upoznamo, a takav dijalog je pitanje opstanka na našem prostoru koji je multukulturalan. Govorili smo o običajima koje praktikujemo, vjerskim praznicima, ulozi žena u tim običajima, šta je to što nas uči religija, a koji su to običaji koji i nemaju baš veze sa vjerom, ali su usvojeni kao tradicionalni… Žena je u svim praznicima nezamjenjiva, ona je kreatorka običaja i navika sredine u kojoj živi.

Nakon ovog okruglog stola dogovorena je i prva follow-up aktivnost – posjeta romskom festivalu Baro Drom, koji se u organizaciji “Otaharina” i Udruženja žena Romkinja održavao u Bijeljini krajem avgusta.

Učesnice projekta “Ženski mirovni karavan” su učestvovale u defileu učesnika, a najveće interesovanje izazvala je radionica o romskom jeziku i kulturi, gdje se govorilo o politikama identiteta, romskom jeziku, kulturi Roma i običajima.

Tema drugog okruglog stola je bio međureligijski dijalog, a predstavili su je vjeroučitelji Danijel Vasić i Samir Baćevac.

-Pitanja koja smo otvorili na ovom događaju bila su: Kako religija može da bude pokretač razgovora? Šta je izazov za međureligijski dijalog? Govor mržnje – koliko ga ima i kakav je stav vjerskih zajednica povodom toga? Kakav je odnos religije prema nasilju nad ženama?

Uvodničari su zaključili da religija itekako može da bude pokretač razgovora kod pojedinaca u društvu i da se sa ovakvim načinom razgovora razbijaju predrasude. Sve velike religije pozivaju na mir, ljubav i dijalog među ljudima, razbijanje predrasuda i međusobno upoznavanje. S obzirom da živimo u multinacionalnom društvu treba da znamo što više jedni o drugima.

-Iznijet je stav da veliki problem predstavlja paganizam, koji se nameće kroz medije, sredstva informisanja, a uvodi neka nova pravila ponašanja, šta i kako treba da radimo na vjerske praznike, koji su narodni običaji i vjerovanja, a sve to najčešće nema veze sa vjerom.

Kao naredna lokalna akcija dogovorena je posjeta žena iz Janje udruženju Beli anđeo u Dvorovima. Ovo je bila prilika da se upoznaju, druže i u opuštenoj atmosferi predstve svoje aktivnosti i dogovore buduće, zajedničke.

U avgustu je u Janji održan Multietnički bazar ženskih vještina i tradicije na kom je svoje proizvode predstavilo 37 izlagačica i izlagača iz Bijeljine, Janje, Brčkog, Brezovog Polja i Čelića...

Bazar je svečano otvorio gradonačelnik Bijeljine dr Ljubiša Petrović, a pored njega, na otvaranju su bili i predstavnici Skupštine grada Bijeljina, Turističke organizacije grada Bijeljina i Mjesne zajednice Janja.

Nakon obilaska svih štandova i razgovora sa izlagačicama/čima, gradonačelnik se tokom svečanog otvaranja obratio prisutnim gostima, zahvalio se organizatorima i izrazio želju da Multietnički bazar postane tradicionalan.

Napomenuo je da Semberiju krase različitosti i zajedništvo i da iz toga treba stvarati prilike za kreiranje događaja kao što je ovaj. Učesnicama/cima je poželio da svi proizvodi pronađu svoje put do prodajnih mjesta, za šta je potrebno mnogo zajedničke borbe, uz obećanje da će istrajati da lokalna zajednica kreira takve prilike.

Pored izlaganja i prodaje, učesnice/I su imali priliku da razmjene iskustva o proizvodima, mogućnostima plasmana i dogovore naredne zajedničke aktivnosti, a gradonačelnik Bijeljine je iskazao zainteresovanost za pomoć pri plasmanu proizvoda, kao i povezivanje sa Turističkom organizacijom grada Bijeljina koja bi promovisala ponudu i neke od proizvoda uvrstila u svoj program za turiste.

Završna aktivnost projekta “Ženski međureligijski karavan” bila je Inkluzivna studijska posjeta važnim vjerskim objektima u Bosni i Hercegovini

-Putovanje smo počeli posjetom samostanu Tolisa, katoličkom vjerskom objektu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, u Tolisi, opština Orašje, sljedeći u program posjete bio je Manastir Svetog Nikolaja na Ozrenu, a studijsko putovanje zavšreno je u Banja Luci, posjetom Ferhat pašinoj džamiji.

- Aktivnosti u ovom projektu doprinijele su prevazilaženju nekih od identifikovanih izazova međunacionalnog i međureligijskog dijaloga u Bijeljini, kao što su otuđenost, neznanje drugih i strah od drugačijeg. Radili smo na smanjenju socijalne distance, povećanju društvenih veza žena različitih vjerskih grupa u Bijeljini kao multireligijskoj zajednici i možemo reći da smo uspjele u tome. Naš cilj je bio da naučimo da živimo jedni sa drugima, ne jedi pored drugih, a učesnice ovog projekta su pokazale da je to i moguće. Nadamo se da je naš karavan tek stigao do svoje prve stanice i da će se putovanje nastaviti.