Ramiza Bogaljević: Ženski aktivizam je doprinos zajednici i tolerantnijem društvu

Kada je upoznate ne možete a da ne osjetite pokretačku energiju i želju da žene u ovoj maloj sredini izvede iz kuće i pokaže im da su vrijedne članice zajednice.

Njenu želju su prepoznale mnoge žene, a ovo udruženje je i sve više multietničko. Zajedno su na putu realizacije sve većeg broja projekata, a uz to rade i na svom osnaživanju i edukovanju.

Ramiza je rođena u Janji gdje je i odrasla. Od 1994. godine do 2000. sa porodicom je živjela u Šerićima kod Živinica.

Kada su se vratili u Janju nije bilo puno izbora za posao, pa su se bavili poljoprivredom.

- Velika je želja bila da se vratimo u Janju. Usledila je borba za život i egzistenciju, bilo je malo mučenja. U našoj kući je tih godina živila baba Jelka iz Lukavca, pa smo, kada smo se vratili, bili u jednoj sobi sa dvoje djece. Moj suprug je išao u Lukavac i pomogao da joj se vrati stan i nakon toga smo adaptirali prostor za život.

Od Federalnog ministarstva dobija novac iz start-up programa i otvara prodavicu mješovite robe.

- Dio novca sam pozajmila i počela samotalan posao. To sam radila do 2014., ali pojavom velikih marketa posao se gasi. Nisam više imala mnogo obaveza osim rada u njivi, a ni društva, pa mi je suprug predložio da odem u Udruženje žena. Predsejdnica Hava me je zvala na sastanke, išle smo i u „Laru“ u Bijeljinu. Svidjelo mi se  jer smo bile sve aktivnije. Oguglala sam na to šta mi ko kaže. Kada smo prvi put išle na bazar svi su nas čudno gledali, kao da je sramota što ćemo da prodajemo svoje proizvode. Međutim, kada sam vidjela koliko je lijepo, da tu dolaze žene i koje imaju i koje nemaju para, više se nisam obazirala ni na koga. Dobila sam volju da sve što napravim bude što ljepše i da to pokažem na bazaru. Druženje sa ženama koje su u NVO, putovanja, edukacije sve me je to dodatno osnažilo.

Ramizina želja je da žene iz malih sredina i one koje nemaju priliku da izlaze i da se druže, dovede u udruženje.

- Da se osjećaju vrijednim članovima zajednice i da su dio društva koji doprinosi njegovom razvoju. Svaka žena može da utiče na to, a ne samo one koje su na položaju.

Žena u udruženju je sve više, pa i ideja za aktivnosti. Postaje sve više multinacionalno, javljaju se žene koje žele da se druže, pokušaju da plasiraju svoje ručne radove i proizvode.

-Tolerancija je najbitnija. Tom idejom smo se vodile kada smo organizovale multietničke bazare, do sada ih je bilo tri, a nastavićemo tu tradiciju. Okupile smo žene iz Janje, Bijeljine i okolnih opština i gradova.

Nedavno su pokrenule saradnju i sa udruženjem „Beli anđeo“ iz Dvorova koje njeguje tradiciju ovih krajeva kroz rukotvorine i proizvode članica. Na zajedničkom druženju dogovorene su međusobne posjete tokom kojih će uz prijatnu priču i posluženje žene zajednički izrađivati rukotvorine, a dogovoreni su i zajednički nastupi na bazarima u zemlji i regionu.

Ramiza je na putu i da realizuje jednu veliku i za ovu zajednicu značajnu ideju, za šta im je potrebna pomoć donatora i lokalne zajednice, a ne sumnjaju da će je i dobiti.

-Gradonačelniku smo podnijeli zahtjev da nam se ustupi devastirana kuća u centru Janje. Taj prostor bismo renovirali, nazvali ga Ženski centar. Uredile bi jednu sobu u bošnjačkom, a drugu u pravoslavnom etno stilu. Treća prostorija bi služila za rekreaciju ženama koje za to trenutno u Janji nemaju mogućnosti.

Ramiza kaže da će u dvorištu posaditi drveće i izraditi kutak za djecu, gdje bi ih mogle ostavljati majke dok su u Udruženju. Planirana je i adaptacija prostora za rad Udruženja i izlaganje radova. Imali bi termine za rad sa djecom sa posebnim potrebama, pravna i psihološka savjetovanja za žene, edukativne radionice...

-Ideja ima mnogo, ali polako. Žene vole da se druže, često idemo na putovanja, izlete. I tu se rađaju mnoge ideje, ali i saradnja sa drugim udruženjima. Važno mi je da sve više žena prepoznaje da smo iskeno u ovome, a sve što smo planirale sigurna sam da ćemo i ostvariti, poručila je predsjednica Udruženja žena „Janja“.

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".