SPC: Ne širiti smutnju promocijom joge

SPC navodi da je, kada se radi o nedoumicama i medijski plasiranim kontroverzama vezanim za duhovni život i način života hrišćana uopšte, u obavezi da svoj stav učini javnim, pritom ga ne namećući nikome.

"Takav je i slučaj sa aktuelnim promocijama kultova dalekostočnog porekla i raznoraznih gurua i njihovih praksi. U takve dalekoistočne prakse spada i joga, u čiju se afirmaciju, nažalost, uključio i jedan srpski pravoslavni episkop", navodi se u saopštenju objavljenom na sajtu SPC.

Ističući da se bitne informacije o jogi dobijaju već na prvoj godini osnovnih studija bogoslovskih nauka u okviru predmeta Istorija religije, iz Crkve navode da nijedan svršeni student ili čak doktor bogoslovskih nauka ne može osnovano tvrditi da nema nikakva saznanja o jogi.

Napominju da je više pravoslavnih bogoslova u proteklih nekoliko decenija objavilo tekstove o ovoj temi i dalo poseban osvrt na pojavu da se joga promoviše među hrišćanima kao sistem religijski vrijednosno neutralnih fizičkih i duhovnih vježbi.

Stereotip da je joga najsavršeniji sistem fizičkih vježbi, koji je neko vrijeme vladao u zapadnoj javnosti, iz SPC napominju da je "prvi put ozbiljnije doveden u pitanje prije jedne decenije poslije objave članka Vilijama Brouda pod nazivom `Kako joga može upropastiti vaše tijelo` /`How Yoga Can Wreck Your Body`/ u NJujork Tajmsu".

"Uz sve dužno poštovanje prema pripadnicima svih svjetskih religija i filozofija, kao pravoslavni hrišćani dužni smo da odgovorima na svaku pojavu religijskog sinkretizma, koji je potpuno stran našem biću", navode iz SPC.

Kako ističu, u tom smislu se vjerovatno nema potrebe dodatno osvrtati na temu meditativnih tehnika joge, koje su dijametralno suprotne po svom temelju, metodu, ciljevima i rezultatima u poređenju sa pravoslavnom isihastičkom tradicijom.

"Ne može se pronaći nijedan pravoslavni isihasta u dosadašnjoj istoriji Crkve koji je podržao jogu", napominju iz SPC i podsjećaju da su Sveti Pajsije i Sveti Porfirije jasno i nedvosmisleno su govorili protiv prakse joge u bilo kom obliku, ne razdvajajući u njoj tjelesne vježbe i duhovnu komponentu.

U saopštenju se zaključuje da je jasno da je "neophodno da se naši pastiri, teolozi i doktori bogoslovskih nauka podsete makar elementarnih znanja o ovoj oblasti kako makar od njih ne bi dolazila smutnja u vjerni narod".