Ombudsman za djecu RS upozorio kocka se 16 odsto srednjoškolaca
U Republici Srpskoj se 16 odsto srednjoškolaca izjasnilo da igra igre na sreću, a 36 odsto njih da posjećuju objekte gdje se priređuju igre na sreću.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ove alarmantne podatke saopštio je Ombudsman za djecu koji je još prije dvije godine objavio poseban izvještaj „Učešće djece i mladih u igrama na sreću“.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U sklopu izvještaja objavili su i rezultate anekete među srednjoškolcima, a učestvovalo je njih 418. Njih 55 sa prijateljima i to prilikom druženja igra igre na sreću, a 12 se izjasnilo da to radi onlajn preko raznih internet platformi, a posebno zabrinjavajuće je to što četvoro đaka kaže da igre na sreću igraju zajedno sa roditeljima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ombudsman u izvještaju podsjeća da je Zakonom o igrama na sreću maloljetnicima zabranjen ulazak u objekte u kojima se priređuju igre na sreću i naravno da učestvuju. Ipak, u praksi ne postoji sistemski nadzor, a kao dodatan problem je to što je Zakonom iz 2019. godine dozovoljeno postavljanje terminala/aparata u kafane, a u kafane može da uđe i maloljetna osoba.
– Mladi savjetnici Ombudsmana za djecu su da upravo postavljanje terminala u kafićima u velikoj mjeri doprinosi povećanju maloljetničkog klađenja – navodi se u izvještaju u kojem podsjećaju da je povodom donošenja Zakona o igrama na sreću u RS 2019, Udruženje priređivača igara na sreću reagovalo sa upozorenjem da je “Republika Srpska postala jedina na svijetu koja je dozvolila aparate u kafanama”.
Ombudsman u izvještaju navodi da je takav propis imala Crna Gora, od 2013. sve do 2017. godine kada je Ustavni sud Crne Gore tu odredbu proglasio neustavnom.
– Jedno od obrazloženja odluke Ustavnog suda glasi: dijete uživa posebnu zaštitu i slobodu primjereno njegovom uzrastu i zrelosti. Djetetu se jamči posebna zaštita od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorištavanja ili zloupotrebe – navodi Ombudsman.
Takođe, Ombudsman upozorava i na opasnost igara na sreću posredstvom raznih internet platformi.
Ombudsman za djecu je imao nekoliko preporuka, a jedna od njih se odnosi na ukidanje odredbe o dozvoljenom postavljanju aparata u kafanama.
– Nadležnima smo poslali izvještaj. Dobili smo odgovor konkretno od Ministarstva prosvjete i kulture, a što je nama i bio cilj. Rečeno je da u nastavnom sadržaju postoji jedan dio koji se zove kultura življenja , odnosno zdravi stilovi života i tu je definisana tema prevencija bolesti zavisnosti o kojima se učenicima govori upravo o tim bolestima savremenog doba, kao što su kocka, klađenje, kompjuterske igrice, društvene mreže i slično – kaže za Srpskainfo Gordana Rajić, ombudsman za djecu.
Ona smatra da je internet klađenje možda i najopasnije kada su u pitanju djeca jer nema direktnog susreta sa priređivačem, pa se ne mogu kontorlisati uneseni podaci.
– Cilj i pravac djelovanja treba da bude prevencija gdje bukvalno od malih nogu djecu treba učiti šta su to kocka i zavisnost – navodi Rajićeva.
Nemanja Đukić, sociolog, za Srpskainfo ističe da je sa studentima u istraživanju došao do zaključka da kod nas evidentno raste broj objekata koji priređuju igre na sreću i apoteke, dok stagnira i/ili se smanjuje broj obrazovnih i kulturnih ustanova.
– Ta pojava se uklapa u principe savremenog kapitalizma u kojem se profit ostvaruje u nekih pet sektora. To su zabava, turizam, bezbjednost, zdravlje i kocka. Na drugoj strani, imamo dvije međusobno povezane stvari, a to je da je rast priređivača na sreću indikator kulture siromaštva i na drugoj strani realnog siromaštva – navodi Đukić.
Kod djece i mladih je naročito prisutan mit da se kockanjem dolazi do lake i brze zarade. Ovakav stav kod djece i mladih, upozorava se u izvještaju, direktno prouzrokuje poremećaj osjećaja vrijednosti za novac i sam način razmišljanja o društveno prihvatljivom načinu zarade isključivo svojim znanjem, radom, trudom i zalaganjem.
ZAČARANI VRTLOG
Majka jednog dječaka od 13 godina obratila se Ombudsmanu za djecu prije dvije godine zbog „problematičnog ponašanja“. Ukratko, dječak je krao novac od majke i kockao se, ponašao se nasilno, postao je loš đak. U stručnu pomoć, nakon dvije godine dječak je izašao iz „začaranog vrtloga“. Nađen mu je i posao adekvatan njegovom uzrastu, a novac koji je uzeo od majke za igre na sreću je vratio.











