Episkop Fotije posvetio pjesmu Petru Kočiću

Pjesma episkopa Fotija koja nosi naziv "Oj Kočiću!" nastala je u vremenu pojave otimanja i svojatanja svega srpskoga, kako zemlje, hramova, tako i srpskih velikana iz oblasti nauke i književnosti i njihovog nedostojnog prevođenja u novokomponovane narode kojima oni ni na koji način ne mogu pripadati. 
U pjesmi se pominju tek najpoznatija imena koja su se još za života, čak i lično opredijelili za srpski nacionalni i kulturni korpus kome su i prirodno pripadali, između ostalog, pišući srpskim jezikom: 

“Oj Kočiću krajiški Srbine,

mudra glavo sa Zmijanja slavna,

ti si dika svakoga Srbina…”

…Evo sad te, čuda velikoga,u bosanske junake prevode,drugom carstvua ne Srbinovu”
Toj grupi književnika koji se pominju u sličnom kontekstu, a koje opravdano naš episkop Fotije stavlja u stihove su i Andrić i Dučić i Šantić:

“… kakve Andrića, Dučića i Šantića tek čeka sudbina,

i svijeh preostalih Srbakoji ovde žive od vijeka”

I veliki Njegoš se našao u pjesmi našeg vladike, budući da su ga iz, isključivo političkih razloga, već destinu godina nasilno uzurpirala neka naša braća iz Crne Gore.

I kako no molitvom završiti, jer su nam još izgleda samo molitve i preostale:

“Oj Njegoše najveći Srbine i Kočiću sa Zmijanja ‘tiću,

i Šantiću Srba saborniče,

i Andriću srpski nobelovče,

sa svecima Nebeske Srbije,

pomozite Srbom današnjijemda imena svoga sačuvamo,

ćirilicu osveštano pismoi najlepšu veru Pravoslavnu”

Cijelu pjesmu možete pročitati OVDJE.