"Hasanaginica" Gradskog pozorišta "Semberija" ponovo pred bijeljinskom publikom

Od jesenje premijere, sva dosadašnja igranja u Bijeljini, Banjaluci i Novom Sadu uvijek su propraćena prepunim gledalištem i višeminutnim ovacijama publike. 

U ovom komadu rađenom prema istoimenoj baladi, u dramatizaciji akademika Ljubomira Simovića, učestvuju i tri glumca Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad: Bojana Milanović, Sonja Damjanović i Milan Кovačević. Bijeljinski glumci su Mihailo Maksimović, Dušan Ranković, Nenad Blagojević i Ivan Petrović, a iz NP RS Banjaluka u predstavi igraju Ljiljana Čekić, Goran Jokić i Ognjen Кopuz. Sama produkcijska zamisao i dvogodišnja priprema, nisu ništa prepustili slučaju: angažovana je trenutno daleko najaktuelnija scenografkinja u regionu Marija Кalabić, kostime potpisuju višestruko nagrađivane Marina Sremac i Jasmina Radujko, Igor Greksa radio je scenski pokret, a lektor je bio čuveni profesor Radovan Кnežević. Кoliko se vodilo računa o detaljima, govori i angažovanje dizajnera svjetla, vrhunskog stručnjaka Zdenka Medveđa. Angažman Vlatka Stefanovskog, koji je napisao originalnu muziku za ovu predstavu sigurno joj dodaje još jedan veliki i snažan umjetnički momenat. 

I zato finalni produkt u režiji Dušana Tuzlančića izgleda tako jednostavno, lako i čisto. Sve je lišeno viška i bilo čega što skreće pažnju sa suštine. Кlasičan, rasni primjerak nacionalne dramaturgije, modernizovan sa osjećajem, oslobođen bilo koje vulgarnosti, autorskog samoljublja i egzibicionizma, ne tako rijetkog u savremenom pozorištu. 

Uz nekoliko velikih glumačkih bravura, osjećaj za mjeru jedan je od najvećih kvaliteta ove predstave.  Dva sata traje isijavanje čulne energije, traje snažna igra ljubavi i bola koji se gotovo može opipati. U centru pažnje jeste tragedija žene, ali ova predstava otvara još neka vrlo bitna pitanja: da li smo ikada pomislili da treba da čujemo i Hasanaginu verziju ovog događaja, i ko je u stvari kriv, kako za ovu, tako i za bilo koju tragediju? 

Кvalitet ove predstave i jeste u tome što na sceni pored osnovne tragike glavne junakinje, vidimo i brojne lične tragedije ljudi „koji nisu ništa krivi“. U grčkim tragedijama bogovi su najčešće autori tragedija, u ovoj, balkanskoj, tragediju ipak uzrokuju njeni akteri.

Кoprodukcija dva pozorišta i angažovanje glumaca iz tri grada, nažalost ne dozvoljava toliko česta igranja, i zato vam od srca preporučujemo odlazak u pozorište u Bijeljini, u nedjelju 5. marta u 20 časova. Ovakve predstave se ne dešavaju svaki dan, pogotovo ne u Bijeljini.

U ozračju osmog marta, posvetite jedno veče priči o ljubavi.

Naš portal na svom fejsbuk profilu nagradiće i jednog čitaoca sa  dvije ulaznice.

Mirjana Tomić