Danas su Cvijeti, jedan od najradosnijih praznika

Ulazak Hristov u Jerusalim - Cvijeti slavi se dan po vaskrsenju Lazarevom, odnosno Lazarevoj suboti i Vrbici, šeste nedjelje Velikog posta i nedjelju dana pred Vaskrs. Cvijeti su pokretni praznik.

Hristos je ušao u Jerusalim jašući na magarcu, a narod ga je dočekao kao cara, prostirući ispred njega svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama grančice palme.

Glas da dolazi Spasitelj, onaj koji je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda mu se pridružilo. Jedni su ga dočekivali sa palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put.

Kada je Isus Hristos izašao na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: "Osana, Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!".

Ali Isus Hristos je cijelim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: "O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju, ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vrijeme u koje si pohođen".

Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: "Ko je to?", a iz gomile naroda odgovoriše: "Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog".

Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili bolesni i sakati, smilova se na njih i sve ih iscjeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te su mu klicali: "Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!"

Slušajući to, Isusu Hristosu priđoše neki fariseji, pa mu rekoše: "Čuješ li to što ovi govore?", a on im odgovori: "Zar niste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu".

Cijelog dana Isus Hristos držao je propovijedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitaniju.

Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.

Ovim praznikom obilježava se posljednja nedjelja pred početak Isusovog stradanja, smrti i Vaskrsenja.

Po narodnom običajnom kalendaru, današnji dan počinje umivanjem vodom u kojoj su juče, na Vrbicu, potopljeni cvjetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi.

Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvećem.

Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cio dan šeta okićen cvijećem. Momci su pravili bukete i nosili ih devojkama, a svaki cvet imao je svoje značenje.

Stavlja se i vrbova grančica "za brz napredak", ponegde dren "za zdravlje", a djevojke stavljaju i ljubičice.