Neiskorišteni potencijal - produktivne ali marginalizovane!

Ona već sedam godina organizuje otkup mlijeka od poljoprivrednika u svom i okolnim selima i dostavu do mljekara - ovim poslom počela je da se bavi 2005. godine, kada je odlučila da pokrene vlastiti biznis, nakon višegodišnjeg rada u jednoj privatnoj poslastičarnici u obližnjem Ugljeviku.

Na početku su se ona i suprug Nenad bavili samo proizvodnjom mlijeka, imali su sedam krava, da bi ubrzo nakon što je on dobio zaposlenje u Rudniku i termoelektrani Ugljevik smanjili stočni fond i počeli da se bave organizovanjem otkupa mlijeka - poslom kojim danas u potpunosti rukovodi Mirjana.

Ova mlada i energična žena godinu dana je paralelno radila i u poslastičarnici i proizvodila mlijeko, kako bi zarađeni novac ulagala u nabavku cisterni za prevoz mlijeka i izgradnju objekta po standardima neophodnim za ovu djelatnost, u kojem se danas nalaze laktofrizi - uređaji za hlađenje mlijeka.

Mirjana svaki dan obilazi 80 poljoprivrednika, dovozi mlijeko do svoje kuće, koju u šali naziva "sabirnim centrom", odakle se potom kamionom odvozi mlijeko do mljekare. Vodi dnevnu evidenciju o mlijeku, podatke o grlima, poljoprivrednicima i svu neophodnu dokumentaciju - jednom riječju posrednik je između mljekare i seljaka.

Trenutno organizuje otkup za mljekaru "Dule" iz obližnjeg sela Dragaljevac, a sarađivala je i sa mljekarama iz Tuzle, Teslića i Kozarske Dubice. Kaže da je posao zahtjevan i da ima mnogo obaveza, ali da voli i želi da radi.

"Nemam radno vrijeme - imam obavezu tokom cijelog dana. Ali, da nisam zadovoljna ne bih ovo ni radila", kaže Mirjana, navodeći da je neizvjesnost i u tom poslu svakodnevna, jer mljekare prodaju, ili propadaju, vlasnici ostaju dužni, cijena mlijeka opada, premije kasne i slično.

Redovno uplaćuje privatno osiguranje, kako je starost ili prestanak posla ne bi iznenadili, kaže da nikada nije koristila kredite, te da se i ne uzda u pomoć sa strane.

"Što se tiče današnjeg života na selu i položaja žena, moj stav je da može da se zaradi, ako se radi. Sa pet krava žena može da ima dobru platu, jeste da ima mnogo posla oko muže, njege i ostalog, ali ako se radi može da se i zaradi. Moja poruka ženama je da nabave krave i zarađuju vlastiti novac", kaže Mirjana.

Direktorka Udruženja žena "Lara" iz Bijeljine Radmila Žigić smatra da su žene na selu veliki i društveno neiskorišten potencijal, koji bi na neki način trebalo pokrenuti. "To je veoma produktivna društvena grupa, samo treba učiniti da taj rad bude vidljiviji i da one imaju veće beneficije od njega", kaže Žigićeva i dodaje da je položaj žena na selu mnogo lošiji od položaja žena u gradskim sredinama iz više razloga.

"Prije svega, žene na selu mnogo više fizički rade i mnogo su im manje dostupni različiti društveni servisi koji olakšavaju život ženama u gradu kao što su dječiji vrtići, zdravstvene ustanove...", kaže Žigićeva.

Ona ističe da u velikom procentu žene na selu u Srpskoj nemaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, te nemaju pristup zaštiti seksualno reproduktivnog zdravlja kao žene u gradu. Osim toga, žene na selu nisu društveno angažovane i veoma malo utiču na donošenje odluka i kreiranje i života u svojoj sredini i u široj zajednici.

"Ono što je tipično za naše područje jeste da su žene potpuno isključene iz upravljanja seoskim mjesnim zajednicama. Mislim da na području grada Bijeljina, a vjerovatno i u drugim područjima Srpske, ne bi mogli naći ni jedan odsto žena koje su aktivne u savjetima mjesnih zajednica, što znači ni taj prvi stepen društvene uključenosti i uticaja žene na selu nemaju", kaže Žigićeva.

Ona je istakla da su žene na selu veoma malo uključene u političke stranke, navodeći da je prema istraživanju koje je "Lara" radila prije dvije-tri godine na uzorku od 500 žena samo njih sedam odsto bilo uključeno u neki vid društvenog organizovanja, bilo da je riječ o seoskim KUD-ovima, nevladinim organizacijama ili političkim strankama.

Pitanje položaja žena na selu danas je vidljivije, jer se o njemu govori i preduzimaju se neke akcije, ali da se u njihovom životu nije nešto mnogo promijenilo.Ipak, akcije koje se preduzimaju lokalnog su karaktera i kratkoročne.

"Nema konkretnog poboljšanja njihovog položaja dok se nešto generalno ne riješi - da žene na selu napokom dobiju, prije svega, penziono osiguranje. Žene na selu posebno su u nepovoljnoj situaciji jer zavise od toga koliko o njima brinu članovi njihove porodice. Najčešće nisu zaposlene u onom formalnom smislu, što ne znači da ne rade, jer puno rade, ali ne ostvaruju plate, a potom ni penzije", kaže Žigićeva i upozorava da žene na selu u starijem dobu dolaze u veliki socijalni rizik, ukoliko im se djeca rasele i nema ko da brine o njima.

Ona je ukazala da je sve više staračkih domaćinstava o kojima bi trebalo brinuti, te da nema sistemske i organizovane akcije kojom bi se poboljšao položaj žena na selu - umanjio njihov rad i učinio ekonomski vidljivim.

Žigićeva smatra da je jedan od načina kojim bi se trajno poboljšao položaj žena na selu da one, u nekoj perspektivi, na osnovu statusa domaćice steknu pravo na penziju ili društvenu zaštitu u starijem dobu Ona je ukazala i na značaj stvaranja mogućnosti samozapošljavanja i verifikacije tog zapošljavanja - pretvaranje njihovog rada u realan ekonomski dohodak, kojim bi on bio novčano vrednovan, a samim tim i društveno vrednovan.

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan seoskih žena, koji su ustanovile UN kako bi se ukazalo na težak položaj žena na selu, na njihovu veoma značajnu ulogu, te obezbijedila njihova vidljivost u društvu i unaprijedio njihov položaj. Na selu živi 1,6 milijardi žena i predstavljaju četvrtinu ukupnog svjetskog stanovništva.

Seoske žene, iako učestvuju u proizvodnji 60 do 80 odsto hrane koja se uzgaja, posjeduju samo dva odsto zemlje i ostvaruju samo jedan odsto svih poljoprivrednih primanja.

Priredila: Mirjana TANASIĆ