Dušica i Živan: Sve je lakše zajedno, pa i doći do cilja

Veliki broj pretrčanih kilometara je iza njih, a mnoge trke tek predstoje. Za svaku narednu, oni imaju jednu želju - da trče zajedno do cilja.

U nastojanju da istraju u željenom broju istrčanih kilometara, redovno i aktivno treniraju, osluškuju svoje tijelo i ispituju svoje mogućnosti. 

„Nas povezuje dosta toga, između ostalog i strast prema trčanju, sportu, prirodi i svemu što podrazumijeva aktivan boravak na otvorenom. Prvi polumaraton koji smo zajedno istrčali bio je na Jahorini. Naravno, ti kada se prijaviš prvi put na trku i ne očekuješ nekakve nerealne rezultate. Zbog toga je važno da uvijek imaš predstavu o sebi i svojim sposobnostima, te u skladu s tim i odrediš broj kilometara. Lično uvijek sam bila tip za teretanu, međutim, nakon te prve trke ja sam shvatila sve čari trčanja. Od tada pa do danas, aktivni smo po pitanju učešća u svim polumaratonima“, počinje razgovor Dušica za portal Bijeljina Danas.

Živan ističe da je najduža trka gdje su zajedno ušli u cilj, polumaraton u Osijeku, pređenih 21km za 1h i 50 minuta. Navodi da je osjećaj bio poseban. Dušica stavlja akcenat na podršku koju jedno drugome pružaju tokom priprema za trku, ali i za vrijeme same trke. Dodaje, kako je ista strast znatno doprinijela izgradnji njihovog odnosa, jer često i bez izgovorenih riječi razumiju jedno drugo. To im daje vjetar u leđa i  motivaciju. Sve je lakše zajedno, pa tako i doći do cilja trke.

„Za nas je svaki polumaraton novi izazov, lekcija i životno iskustvo. Duhovno bogatstvo koje se ne može mjeriti sa materijalnim. Toliko novih lokacija, ljudi i neopisivo lijepih predjela doživimo u toku jedne trke - jednostavno, poseban osjećaj. Različiti tereni, vremenski uslovi i prilike zaista podstiču adrenalin. Za mene je izazov trčati po nepristupačnom terenu, dinamično je i uzbudljivo. Podrazumijeva i veću aktivnost, kao i samu pripremu pred trčanje. Mnoštvo je anegdota sa priprema. Nedavno smo sa prijateljima obavljali fizičku pripremu za trku, bilo je to na području Tavne, gdje smo ostali i duže od predviđenog te nas je zadesio mrak. Kao i obično, trčali smo svi zajedno. Međutim, u datom momentu prijatelj je ostao iza nas, a mi smo nastavili, i čuli smo šuštanje grana i nekakve čudne nedefinisane zvukove. Kasnije smo se našli sa našim prijateljem i kroz razgovor shvatili da ti zvukovi nisu bili njegovi i da ne znamo šta se krilo u šumi, a možda je tako i bolje (smijeh). Smijeh i druženje mogu izdvojiti kao nešto najbolje što prati svaku našu trku”, navodi Dušica.

Ne kriju, važne su i medalje, koje brižno čuvaju i tako formiraju kolekciju. Ipak, iznad svega je lični osjećaj zadovoljstva koji je moguće doživjeti onog trenutka kada prođeš kroz cilj.

Njihove ambicije po pitanju broja istrčanih polumaratona su zaista velike, ali i realne, jer se aktivno pripremaju već za narednu trku. Očekuje ih Jahorina trail, u iznosu od 31km, što će biti do sada najveći izazov za ovaj zaljubljeni par. Kako i sami navode, to će biti iskušenje, ali oni spremno dočekuju svaku avanturu. Sljedeća na listi želja jeste Ljubljana. Ostvariće i taj cilj, zajedno, kao i do sada. 

Maksimović Jovana