Petrović: Živio semberski domaćin, živjelo prijateljstvo i sabornost!

"Nakon poplava, slabog prinosa pšenice, aktuelne Afričke kuge svinja, nije nas zaobišlo ni olujno nevrijeme. Svako ko je na selu i bavi se plasteničkom proizvodnjom odlično zna koliko ista iziskuje vremena, snage, ali i para da bi se održala i da bi od nje nešto privrijedili i zaradili! Teško je bilo ustati to jutro Gospodnje 21. jula i ugledati pocijepane najlone, porušene plasteničke konstrukcije, polomljene strukove/stabljike raznoraznog voća i povrća… Mukotrpan rad i uloženi novac bili su zbrisani za 20 minuta. Nema čovjeka kome knedla nije bila u grlu, nema onog kome se nije steglo u grudima, nema onog ko se nije zapitao šta dalje...

Kao po običaju, prva reakcija je ljutnja, sljedeća osjećaj bespomoćnosti i spremnost da sve ostavite kako jeste, a potom kada se ohlade misli čovjek shvati da mora dalje, da nema predaje i da je život sastavljen iz uspona i padova, shvatiš da nekada dobiješ više, nekada manje, nekada izgubiš sve, ali nikada ne smiješ izgubiti nadu i vjeru jer dok god vjeruješ i dok god se nadaš znači da si živ! 

Nakon dugog ubjeđivnja sa ocem, majka i ja smo odlučili da krenemo ispočetka, da ono što je porušeno podignemo i obnovimo, da idemo dalje! 

Život na selu ne bih mijenjao ni za šta na svijetu, prošao sam mnoge gradove, vidio ljepote ovoga svijeta, putovao sam i putovaću, ali ću se uvijek svom Crnjelovu vraćati. Jedan od osnovnih razloga su i moji ljudi, moji prijatelji i komšije, jer nigdje na svijetu nećete naći takve ljudi, nigdje! Kada je najteže tu smo jedni za druge, pomažemo se, radimo i dok radimo smijemo se i šalimo, svijesni smo da smo u minusu, ali smo zajedno u plusu! 

Danas smo završili obnovu plastenika, bijeli se opet iza moje kuće, biće i paprike i paradajza, biće života, biće napretka, ne odustajemo tako lako! 

I niko nema što Crnjelova ima, selo vrijednih domaćina i dobrih ljudi! Lako je meni kraj ovakvih prijatelja i komšija, lako je meni dok smo složni! 

Pomozite jedni drugima, pomozite komšiji, prijatelju, udružimo se i zajedno radimo, preživjeli smo mnogo toga, preživjećemo i ovo. 

Kao i svako, padnem pa ustanem, pomislim i zapitam se da li vrijedi, ali na kraju uvijek dođem na isto, na kraju uvijek kažem-idemo dalje! 

Zahvalan sam Gospodu na svakom danu iskušenja, što nas ne ubije to nas ojača! 

Moj zadatak zajedno sa Sretenom Vučkovićem jeste da iznađemo način da ispred Grada pomognemo svim poljoprivrednim proizvođačima koji su pretrpjeli štetu, snalazićemo se kako znamo i umijemo, ali isto ovo nam svima mora biti za naum da se ugledamo na razvijene zemlje svijeta koje su ovaj problem riješile preko osiguravajućih kompanija/društva! Plastenička proizvodnja je jedna od najskupljih i u budućnosti moramo doprijeti do svakog domaćina i učiniti sve da svoju proizvodnju osigura. Sada ćemo se udružiti i izaći iz ove krize, ali iz nje moramo izaći pametniji, pronaći načine da osiguranje bude dostupno svakom poljoprivredniku, da Grad i država subvencionišu osiguranja u još većem procentu! 

Izvucimo iz ovog pouke, podignimo glave i nastavimo dalje! 

Živjelo selo, živio semberski domaćin, živjelo prijateljstvo i sabornost! 

Živjeće naš narod, živjeće naša Semberija!"