INTERVJU Dado Topić: Karijera duža od pola vijeka

Dado Topić je prošlog vikenda nastupio na Cabbage blues festu u organizaciji Praha pub&grill.

Publika je sa oduševljenjem pjevala sa njim velike hitove poput Flojda, vanvremenske Za koji život treba da se rodim, Elizabet… a najviše nostalgije izazvala je tema iz popularne serije Bolji život.

Topićeva bogata muzička karijera traje od srednjoškolskih dana. Poslije bendova "Đavolji eliksiri" i "Dinamit" dolazi u “Korni grupu”. Nakon uspješnih godina saradnje sa Kornelijom Kovačom osniva grupu “Time”. Sa bendom "Mama Co Co" pratio je Zdravka Čolića na čuvenoj turneji “Putujući zemljotres”. Sarađivao je sa brojnim domaćim i stranim muzičarima i ostavio veliki trag na muzičoj sceni ovih prostora.

Kakav je bio život rock zvijezde u ex-Yu?

-Puno drugačiji nego danas. Država je bila mnogo veća, bilo je više slobode i mogućnosti za mlade. Mogao si izabrati čime ćeš se baviti. Država je plaćala škole, fakultete, socijalno osiguranje… To je bio kreativan ambijent. Što se tiče moje generacije, snalazili smo se kako je ko mogao. Bili su na djelu ti neki kulturološki fenomeni u muzici, pa se većina nas počela baviti muzikom. Mnogu su ispali iz te priče, ali ma nas koji smo ostali i trajemo do danas. Ja sam htio da budem školovani muzičar. Pošto sam svirao za ples, profesionalno sam se bavio time, nisu htjeli da me prime. Bio sam samouk, skupljao ploče i tako učio svirati.

Koji muzički pravci i muzičari su najviše uticali na vas?

-Imao sam sreće, moja prijateljica je dobijala ploče iz Njemačke. Slušao sam uglavnom crne pjevače – Džejmsa Brauna, Rej Čarlsa, Vilsona Piketa… Tako da sam više naginjao blues i soul mizici. U Evropi su tada bili popularni Bitlsi i Stounsi, ali i oni su malo vukli korijene iz toga. Tako sam odrastao i sa takvim ljudima sam se družio i naučio puno od njih.

Vi ste rock muzičar koji nije bježao od festivala? Sve je krenulo od Jugovizije i “Princeze”.

-U to vrijeme rockere nisu ni zvali na festivale, nije bilo pjesama za njih. Rekao sam za dobru pjesmu nema problema, doći ću i otpjevaću. “Princeza” se dogodila slučajno. Ja sam napravio aranžman i tekst, Sanja Ilić muziku. Onda je on to poslao na izbor, prošlo je i skoro smo pobijedili. Pjesma i dalje traje.

Vaši tekstovi su antologijski. Gdje pronalazite inspiraciju, kakav je proces stvaranja teksta?

-Teško je to objasniti. Imao sam sreće da su me profesori u školi uvijek usmjeravali prema knjigama. Volio sam fiziku, matematiku i filozofiju. U to vrijeme škole i gimnazije nisu imale biblioteke, istraživao sam gdje je tim knjigama bilo mjesto, pa sam nalazio čudesne stvari. Čitao sam o dalekoj istoriji svih zemalja, carstvima, kraljevstvima, vojskovođama, ratovima... Pročitao sam i masu stvari koju nisam trebao. Recimo, znam puno o arapskoj kulturi, jevrejskoj, istoriji hrišćanstva, osvajačima. Znam o Egiptu i Isusu Hristu mnogo više nego neki drugi ljudi… Za tekst je važno da imaš jednu krupnu bazu podataka iz koje uvijek možeš izvući prave rečenice i riječi. A gdje god se događa neka ljubavna priča, tu nije problem stvoriti dobar tekst. Svi muškarci su romantični, nije teško naći lijepe riječi. Mada u stvarnom životu to nekad teže ide, ali na papiru može sve da se napiše.

Ima li danas na ovim prostorima rock zvijezda?

-Nema. Nema više ni rocka. Rock je bio jedan kulturološki sklop ambijenta, prostora, stvaranja nekog novog odnosa prema onome što je bilo istorijsko. Mi smo u stvari stvorili rock i ideju oko toga šta je to. Danas je ovo digitalna generacija koja bez iPhon-a ne zna ni gdje se nalazi, ni s kim je, ni šta radi. U ovoj atmosferi može nastati neka elektronkska muzika i instant hitovi koji traju jedan mjesec. Mediji koji se koriste videom, filmom i muzikom brzo troše stvari i ljude. Da bi se dogodila neka duža karijera, to mora biti nešto čudesno i jako dobro.

Više nema ni velikih turneja, rock muzika živi zahvaljujuću pabovima i moto skupovima.

-Motoristi su sada uglavnom stariji momci koji imaju puno para, kupuju skupe motore i onda sebi priušte dva, tri dana fešte u šumi ili na nekoj livadi. To je već tradicija i to će ostati tako. Zahvaljujući njima, rock opstaje.

Dado sa porodicom živi blizi Trogira u malom mjestu koje se zove Marina. Kaže da mještane puno ne dotiče njegova popularnost.

-Živim dosta dinamično. Još uvijek radim. Imam spremnih 28 novih pjesama. Čekam da se pokaže trenutak kad ću da ih izdam. Imam praktično tri nova albuma. Sada je sve digitalizovano, praktično mogu biti sam svoj izdavač.

Ljilja Lukić