Humana misija mladića iz Bijeljine: Prikuplja udžbenike za osnovce iz Ljubinja

Opština Ljubinje je mala i nerazvijena, većina građana odlazi da radi u Trebinje, Dubrovnik ili van države, a najveći problem ovog mjestašca je jako mali broj učenika koji pohađaju Osnovnu školu. 

Pokretanje akcije 

"Pokrenuti neku humanitarnu akciju, stvarno nije lako, jer najteže je od svakoga tražiti. Ja to obično započinjem objavljivanjem priče na internetu, kako bi narod u svojoj dušu osjetio potrebu za humanosti.

Kada je riječ o humanitarnoj akciji prikupljanja udžbenika i školskog pribora za školarce u Ljubinju, mogu reći da sam zaista zadovoljan kako napredujemo, jer naravno u Bijeljini smo, a ne u Ljubinju. 

Humanitarnim radom se bavim pet godina, aktivno tri godine, i koju god akciju pokrenem zajedno sa svojom porodicom, kolegama i prijateljima, u startu nikako ne mogu znati da li ću uspjeti u tome. Ja razumijem da je ljudima možda ponekad naporno kada stalno objavljujem priče na Facebooku ili Instagramu, ali zaista nemam tu namjeru, cilj mi je da pomognem što više mogu i da napravim što veći odaziv za svaku akciju koju radim", kazao je Janković za portal radiosarajevo.ba.

Mjesto puno ljubavi 

Trajan se prisjetio školovanja u Ljubinju, rekao je da za njega to nije bio baš sjajan period odrastanja, ali da je uz podršku prijatelja sve uspio šta je želio. 

"Zašto ovo sve radim, pa znate, u Ljubinje sam došao 2006. godine iz Bijeljine zajedno sa svojom majkom Spasijom. U početku, nekih prvih mjesec dana ja sam patio za Bijeljinom, nisam imao ni jednog prijatelja, a bilo je potrebno vrijeme da ih pronađem. Ni jedan početak nije lak, a ja tada i nisam baš shvatao šta se dešava. Danima sam sa terase gledao djecu kako se igraju, i polako sam počinjao da se uklapam u društvo. Tu ću posebno izdvojiti mog druga, brata, podršku iz školske klupe Nebojšu Ćorovića, sa kojim sam počeo upoznavati to mjesto. A, nakon godinu dana, uz njega, moje društvo se proširilo, nismo se mogli odvajati, čak smo i naše majke povezali, i u kontaktu smo i dan danas.  

Što se tiče Ljubinja, to je jedan veoma neobičan gradić, ljudi su tamo zaista posebni, pravi domaćini. Rado su me prihvatili, i osjećao sam se veoma ugodno. Nisam imao ni jednu neprijatnu situaciju. Tu sam živio šest godina, i stotinu puta ću ponoviti da dole žive "jako dobri" ljudi, to je grad u kojem su svi ujedinjeni, i svi pomažu jedni drugima. 

Ja u Ljubinju nisam bio jedanaest godina, poželio sam taj kraj, a otakako sam se vratio u Bijeljinu, uvijek sam znao da ću se u to mjesto vratiti sa nekim dobrim ciljem, idejom, željom", emotivno govori Janković. 

Osnivanje Udruženja

Takođe, nakon što završi sa humanitarnom akcijom u Hercegovini, Trajan će se fokusirati na pomoć samohranim majkama i bolesnim ljudima. 

"Iz Bijeljine krećemo 10. augusta za Ljubinje, i nemamo mnogo vremena. Donosimo udžbenike i školski pribor. Iako sam u procesu osnivanja Udruženja, htio sam pauzirati sa akcijama ovo ljeto, ali vukla me neka želja da pomognem školarcima iz Ljubinja. 

Nakon što završim sa humanirtarnom akcijom u Ljubinju, i otvorim Udruženje, prvo što želim da uradim je da pomognem Islamskoj zajednici, Pravoslavnoj crkvi, i Katoličkoj crkvi. Želim da spojim tri nacije i da raširimo priču pod misijom "STOP NACIONALIZMU".

Uz to, pomoći želimo i svim samohranim majkama, i bolesnim ljudima. Želim za kraj da dodam, da svaku akciju radim sa mnogu ljubavi, pa i ovu za Ljubinje. To je nešto što je urezano u moje srce, i to se nikada ne zaboravlja, pa ni nakon 11 godina, poručio je Janković.