Petar Čelik: Još uvijek se osjećam u skladu sa svojim prezimenom

Po imenu i prezimenu on je beton! Petar na grčkom jeziku znači stijena, a kombinacija kamena i čelika jeste beton. Čelik je rođen u Beogradu 25. decembra 1949. godine, a dugi niz godina živio je i radio u Bačkoj Palanci, upisavši je u istoriju kao kolijevku ovog teškoatletskog sporta bivše Jugoslavije. Petar i dalje trenira i povremeno takmiči, a do sada je osvojio 18 svjetskih titula, tri puta je bio prvak Evrope i 20 puta prvak države.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, pored teretane u Bačkoj Palanci, Petar je pokrenuo i proizvodnju rekvizita za bildere, objavljuje nekoliko brošura, autor je više knjiga o bildingu, 1984. godine organizuje Svjetsko prvenstvo u bodi bildingu, bio je osnivač i direktor tada veoma popularnog lista "Herkules", a početkom osamdesetih počeo je i sa proizvodnjom prvih proteina. Petar posljednjih petnaestak godina živi i radi u Novom Sadu gdje je otvorio "Institut za vitkost", a nerijetko, na poziv prijatelja, često se nađe i u Bijeljini, što je i bila prilika da porazgovaramo sa našim najpoznatijim bilderom i zajedno se prisjetimo Čelikovih početaka i blistavih godina njegove takmičarske karijere.

- Niko se nije nadao da bih ja mogao postati bilder, odnosno uspješan bilder. Kao dječak imao sam nezgodan pad. Jurio sam mačku, okliznuo se i pao bukvalno raskerečen, pri čemu mi je pukla trbušna maramica. Pri tom padu sam dobio i bruh. Naravno, završio sam u bolnici i hitno sam operisan. Nakon što sam se oporavio, par godina kasnije, tačnije u sedmom razredu osnovne škole ponovo sam morao operisati bruh. Doktori su mi predlagali da se čuvam i ne izlažem naporu i velikim teretima. Ali, sudbina je htjela da se „zaljubim u tegove“ sa kojima ću ostati sve do danas. Moj prvi susret sa tegovima desio se 1964. godine u Bačkoj Palanci, kod prijatelja Georga Hindelanga koji je već trenirao sa nekim betonskim tegovima i improvizovanim spravama od drveta. Trenirali smo napolju, u bašti, po kiši i snijegu. U početku sam se bavio klasičnim dizanjem tegova i olimpijskim triatlonom. Nedugo potom počeo sam se takmičiti i vrlo brzo sam postao juniorski prvak Srbije i Vojvodine - prisjeća se Petar Čelik koji će se nakon završene gimnazije i muzičke škole otisnuti u Njemačku, tačnije Leverkuzen, gdje će izvjesno vrijeme provesti u fabrici lijekova „Bayer“.

- U to vrijeme bilo je jako malo ljudi koji su znali nešto više o bildingu kod nas, kao i onih koji su pravilno trenirali. Zato sam se okrenuo Evropi i pokušao da o bildingu što više saznam i prenesem to u našu zemlju. Učio sam, trenirao i crpio znanje od tadašnjih vrhunskih bildera, kakvih je bilo mnogo u Njemačkoj u to vrijeme - prisjeća se Petar Čelik prve polovine sedemdesetih.

- Po povratku iz Njemačke zadržao sam se u Ljubljani i osnovao „Društvo za atletsku gimnastiku“, a po povratku kući, u Bačku Palanku, prvu teretanu te vrste kod nas, a malo potom pokrenuo sam i časopis „Herkules“. U toku sedamdesetih i osamdesetih godina organizovao sam više takmičenja, propagirao ovaj kod nas skoro pa nepoznati sport, putovao i takmičio se, pokrenuo proizvodnju proteina i izradu rekvizita za treniranje, a 1984. godine organizovao sam čak i Svjetsko prvenstvo u Beogradu - priča poznati šampion.

Estrada kod Čelika

Kod Petra Čelika, sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme najveće popularnosti bodi bildinga kod nas, trenirale su ili posjećivale i mnoge poznate ličnosti iz svijeta filma i estrade kao što su Lepa Brena, Milena Dravić, Zdravko Čolić... Vesna Zmijanac mu je, veli Petar uz osmijeh, bila „najnepuslušnija učenica“.

- Nije baš slušala i stalno je željela da vježba po svom - otkriva Čelik.

Prijateljstvo sa Arnoldom Švarcenegerom

Arnolda Švarcenegera, apsolutno najpoznatijeg bildera svijeta, a kasnije filmskog glumca i političara, upoznao je u Londonu krajem šezdesetih godina na jednom seminaru na temu bildinga. Kasnije su se sretali na takmičenjima, počeli su se družiti i sarađivati. Njihovo prijateljstvo, kaže Petar, traje i danas, iako se posljednjih godina mnogo rjeđe viđaju zbog daljine i obaveza.

U društvu glumaca i pjesnika

Malo je poznato da je Petar Čelik izuzetno muzički talentovan, da je završio muzičku školu i da svira klavir. Pored toga, dugo je bio vezan za novosadsko pozorište, da je glumio i pratio baletske grupe. Sredinom sedamdesetih godina uveliko je sarađivao sa režiserom Brankom Miloševićem, Želimirom Žilnikom, kao i braćom Vranešević, osnivačima „Labaratorije zvuka“.

- Posebne uspomene vežu me za druženje sa legendarnim glumcem Zoranom Radmilovićem, kao i pokojnim pjesnikom Miroslavom Antićem kojeg sam upoznao preko zajedničkog prijatelja Dimitrija Panfilova, hirurga koji je nakon jedne automobilske nesreće uspio „skrpiti“ poznatog vozačkog šampiona Nikija Laudu.

Piše: Z. Kisić
Foto: P. Č., Z. K.