Marko Jevtić – Bijeljinac u dresu španskog rukometnog kluba
Prvo što primjetite kod ovog visokog krupnog mladića jeste taj široki osmijeh i blag pogled. Kulturan, lijepo vaspitan dečko, fin u ophođenju. Prijatelji kažu da je uvijek spreman da pomogne. Roditelji ističu da je bio poslušno, vrijedno dijete. Sin bivšeg profesionalnog fudbalera, naš sugrađanin, Marko Jevtić, ovog ljeta potpisao je ugovor sa španskim rukometnim klubom “Bidasoa Irun”. Direktno iz Iruna, grada na sjeveru Španije, za BD portal, rekao je par rečenica o dosadašnjim iskustvima iz Španije i svojoj karijeri.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
“Španija je prevazišla sva moja očekivanja. Moji saigrači odlično su me prihvatili. Treniramo mnogo. Ponekad i po šest sati dnevno, ali to je cijena profesionalnog bavljenja sportom”, kaže Jevtić i dodaje da su Španci vrlo druželjubivi i po tome vrlo slični našem narodu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
“Sa momcima iz ekipe pričam na engleskom, ali aktivno učim i španski jezik. Profesori me hvale i kažu da dobro napredujem”. Uz veliki osmijeh naglašava da mu prija španska hrana i da mu je za sada omiljeno jelo “Kalamari”.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ovaj uspješni mladi rukometaš postigao je sve svojom upornošću, trudom i napornim treninzima.
“Moj talenat je prepoznao nastavnik fizičkog vaspitanja, Obrenko Miljković, još u osnovnoj školi. Rukomet je tada postao moja velika strast, iako je grub sport, koji zahtijeva puno razmišljanja i koncentracije”, istakao je Marko.
Karijeru je započeo u RK “Bijeljina” iz koje prelazi u legendarnu šabačku “Metaloplastiku”. Nakon dvije godine igranja u ovom klubu, Jevtić dobija poziv selektora rukometne reprezentacije Srbije, Tonija Đerone. Marko se odličnim igrama nametnuo selektoru i poboljšao rezultate svog kluba, što su primijetili u stručnom štabu reprezentacije Srbije. Marko je i sada u B reprezentaciji Srbije.
Marko naglašava da mu je porodica bila velika podrška i podstrek u najtežim trenucima.
“Mi smo mu bila apsolutna podrška, kao što smo i sada. Odricanja su velika, kako njegova, tako i naša”, kaže njegova majka, Nikolina Jevtić.
Ona ističe da joj razdvojenost sa sinom teško pada.
“Ali kad vidim kolika je Markova ljubav prema rukometu i njegov osmijeh posle svake odigrane utakmice, shvatam da nije uzaludno”.
I Markov mlađi brat, Luka Jevtić, talentovani je rukometaš i sigurno ide bratovljevim stopama uplovivši u profesionalno bavljenje ovim sportom.
Piše: Kristina J.
22° 10°
