Duško Kuliš, posljednji romantik estradne scene
Duško Kuliš je bio i ostao nepopravljivi šarmer, boem i pjevač koji je osamdesetih godina prošlog vijeka otpjevao velike hitove kao što su “Ti meni lažeš sve”, “Suzo moja, Suzana” i “Bez tebe je gorko vino”.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ljubitelji folka svakako jako dobro znaju ko je Duško Kuliš i koliko je bio popularan širom nekadašnje Jugoslavije. Kolege ga, malo je reći, više nego poštuju i vole. Kažu da je posljednji romantik estradne scene. Pjevač koji nikada nije rekao sve u svom muzičkom opusu. I dalje je veoma aktivan i stvaralački nadahnut, a potvrda za to su pjesme koje su se posljednjih godina iznjedrile u njegovoj režiji, baš kao što je “Božanstvena žena”.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Duško Kuliš je relativno često u Bijeljini zbog saradnje sa nekim od muzičkih kuća iz našeg grada. U Semberiji ima i prijatelja sa kojima se rado vidi svaki put kada dođe. Tada, kaže kroz smijeh, oživljavaju uspomene iz nekih prošlih vremena. A Duškova estradna priča počela je davno, još dok je bio dječak, tačnije osnovac.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Svirao sam u hotelu u Kreševu, a bio sam osmi razred Osnovne škole. Svirao sam pop i rok. A onda se u jednom periodu mog života pojavio nedavno preminuli Sejo Pitić koji me je bukvalno odveo sa sobom. On je pjevao i svirao gitaru, a ja klavijaturu. Bio je to taj neki početak puta koji me odveo u narodnjačke vode. Uz Seju sam i propjevao. Poslije toga sam položio audiciju na Radio Sarajevu, snimio za njihov arhiv nekih tridesetak pjesama, a onda mi je Omer Pobrić napisao pjesmu „Sreli smo se kad lišće zažuti“ sa kojom sam dobio nagradu kao debitant na Festivalu Ilidža. Poslije toga Blagoje Košanin mi je napisao antologijsku pjesmu na tekst Josipa Sliška „Bez tebe je gorko vino“. Onda dolazi pjesma „Ti meni lažeš sve“ koju mi je napisao Haris Džinović koji je tada bio u grupi „Sar e roma“. Nakon toga dolazi hit „Suzo moja Suzana“ čiji sam ja autor, a koja je bila pečat na tu moju mladalačku karijeru, moje prve ploče - prisjeća se Kuliš.
U to vrijeme Duško je u Sarajevu studirao germanistiku i trebalo je da bude profesor. Međutim, pomenuti hitovi, popularnost i angažovanje za nastupe učinili su da se životni put okrene ka pravcu estrade.
- Niko, pa ni ja, nije mogao ostati ravnodušan na tada tri velika hita, pa sam tada mislio da je svijet samo ružičast. Ali, onda vas godine opamete, spuste na zemlju, postanete realni, pa od jednog mladog čovjeka postanete ozbiljna osoba. Tu lekciju sam brzo naučio. Nisam dozvolio da me sve to predaleko odnese.
Estarda nekada i danas?
- Sa ponosom mogu da kažem da je nekadašnja estrada živjela veoma složno. Makar njen najveći dio. Cijenilo se prijateljstvo, druženje. Halid Bešlić i ja smo od prvog dana kada smo krenuli sa pjesmom bili cimeri, stanovali smo zajedno, pa tu su bili još Marinko Rokvić, Enes Begović, moj Rizo Hamidović… Ova današnja generacija pjevača trebala bi malo da pogleda u retrovizor, pa da vidi kako smo mi imali zdrav odnos. Mogli bi nešto naučiti, kaže Duško.
- Mene su svojevremeno savjetovali pokojni Toma Zdravković i Blagoje Košanin, insistirali da imam pjesmu koja će da traje i što ti pjesma više traje, to je osnova na kojoj treba da počivaš i da težiš. Moja preporuka mladima jeste da biraju dobru pjesmu, da se savjetuju, oslušnu tuđa mišljenja, da se rukovode vlastitim osjećajima, emocijama... Jer džaba ambalaža ako u njoj nema ničega. Spadam u tu kategoriju rijetkih pjevača, da pominjanje mog imena asocira na neke evergrin pjesme, kvalitetne pjesme. Snimao sam relativno malo, ali sam se trudio da imam dobre pjesme - pjesme koje traju. To se pokazalo ispravnim. A danas ili je tek samo pjevač ili je iz rijalitija, pa ne znaš na što te asocira. Ako neko ima dobru pjesmu, nije bitno da li se počešljao ne lijevu ili desnu stranu, bitna je pjesma. Ako je dobra - ona mora naći put do publike. Evo, recimo, hit "Ne klepeći nanulama" sam prvi ja snimio, što malo ljudi zna. Međutim, tek nakon što ju je snimio Nedžad Salković pjesma je postala vanvremenski hit, princ sevdaha je to donio na svoj, poseban način. Njemu je bila suđena i drago mi je zbog toga. Važno je da je dobra pjesma našla svoj put i ostala u narodu, navodi posljednji romantik estradne scene.
