BD ČITAONICA: Moj muž

Gorana sam upoznala na jednom festivalu poezije. Kosa je već bila počela da mu sijédi – sada mu je već sasvim sijeda, i mislim da on živi u nadi kako je to dio njegovog „novog seksepila“, kako mi je jednom rekao. Šalio se, kao, ali mislim da ipak vjeruje u to. Htjela sam da ga pitam jesu li i proređena kosa i skalp boje i sjaja otopljenog pa stvrdnutog voska takođe dio njegovog „novog seksepila“, ali sam se uzdržala – ne prihvata nikakvu kritiku. Odmah se ljuti, a kad se ljuti, počinje da vrijeđa – i tako danima sve dok ponizno ne uradiš nešto ne bi li prestao da bude nepodnošljiv, na primjer „slučajno“ izrecituješ neki njegov stih. Nedavno se mnogo naljutio na mene zato što nisam htjela da pročitam pesjme koje je napisao prethodne noći. „Nemam sad vremena, ajd’ sutra“, rekoh mu. „Nemaš vremena za tri pjesme, a?“, osjetila sam bijes u njegovom glasu i pokajala se što sam ga odbila. Ali već je bilo kasno. Šta god da sam rekla bilo bi pogrešno. Pa sam zato samo ćutala.

Ovako počinje prva od jedanaest priča u knjizi Rumene Bužarovske “Moj muž”. Ne tako nov naslov, ali svakako vrijedan preporuke, ako se dosad niste susreli sa njim.

Sve priče u ovoj briljantnoj zbirci ispripovijedale su vrlo različite žene iz prvog lica, ali se te priče tiču koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muževima, djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Zbog toga se radi o galeriji izuzetno upečatljivih i precizno profilisanih likova, o psihološkim ali i socijalnim portretima, s posebnom osjetljivošću na patrijarhat. Jer, govoreći o svojim brakovima i muževima, ginekolozima, pjesnicima, policajcima, govori se o profesijama i njihovim statusima, o odnosima moći – većina ženskih likova ipak je zasjenjena i emotivno i socijalno zapuštena zbog prestiža njihovih muževa i njihovih profesija.

Sve ovo je ispisano u najboljem duhu američke kratke priče, najzahtevnijim načinom, jezikom običnih ljudi, mimo svake patetike, razorno i istinito.

Rumena Bužarovska je rođena 1981. godine u Skoplju. Dosad je objavila zbirke priča: Žvrljotine (2006), Osmica (2010), Moj muž (2014) i Nikuda ne idem (2018), kao i studiju o humoru u savremenoj makedonskoj i američkoj kratkoj priči O smiješnom: Teorije humora kroz prizme kratke priče (2012). Knjige su joj prevedene na engleski, njemački, mađarski, italijanski, albanski i na jezike prostora bivše Jugoslavije.

 Svrstana je među deset najzanimljivijih mladih evropskih pisaca 2016. godine. Bužarovska predaje američku književnost na Filološkom fakultetu u Skoplju, a bavi se i književnim prevođenjem s engleskog na makedonski jezik.

Piše: Kristina J.