Velika muzička priča iz malog Ugljevika

Mitar Mirić – pjevačko ime i veličina vrijedna svakog poštovanja iza kojeg je pregršt hitova i sjajna karijera, odlične pjesme, hitovi za sva vremena, izuzetno veliki tiraži tadašnjih ploča i kaseta… Tako je krenula jedna uspješna muzička priča iz Ugljevika.

Kako je sve, zapravo, počelo?

-Učiteljica Dragica je prepoznala moj talenat i forsirala je moje nastupe na tadašnjim školskim priredbama, a kao dječak mnogo sam pjevao i po seoskim domovima, bio sam atrakcija u to vrijeme. Početkom sedamdesetih pošao sam u srednju školu u Brčko, a pored škole počeo sam i tamo nastupati po raznim manefestacijama, gdje me je primjetio legendarni Zaim Imamović, a na njegov poziv da dođem u Sarajevo dobio sam priliku da snimim svoj prvi singl. Bilo je to nešto veliko za mene – prisjeća se Mitar Mirić.

Prve singl ploče?

-Bilo je to 1974. godine, Zaim mi je pružio bezrezervnu podršku, baš kao Veroljub Jovanović malo kasnije. Njih dvojica su mi najviše pomogli u muzičkom, odnosno pjevačkom smislu, ali i da dođem do RTB što u to vrijeme nije bilo baš lako. Zahvaljujući Veroljubu tamo sam snimio par singl ploča i tako je sve počelo.

-Nisam žurio, kovao sam pjevački zanat i znao sam otprilike da će doći i mojih pet minuta, a to se desilo nakon što sam sa Banetom Đokićem prešao u “Diskos”. Tamo je već bio Novica Urošević, kompozitor i tekstopisac koji će svakako obilježiti moju karijeru. Tada poznatiji pjevači birali su pjesme, a mi početnici dobijali smo ono što bi ostajalo iza njih. Ipak, Novica mi je namjenio “Poslednju stranicu” i ja sam to snimio, a s tom istom pjesmom sam se pojavio na “Ilidžanskom festivalu” 1979. godine i – pobijedio! Preko noći sam postao poznat, popularan na prostoru cijele Jugoslavije, bio sam zvijezda bez premca. Nakon tog festivala koji je bio prekretnica u mojoj karijeri, naredna godina, u saradnji sa Ljubom Kešeljom i Radetom Vučkovićem, takođe je bila uspješna, još jedna pobjeda na festivalu, nizali su se uspjesi i tiraži ploča. Novica je bio nešto bolestan, imali smo neku malu pauzu u saradnji koja će se ubrzo nastaviti. Čestitao je na postignutom uspjehu, ali, da bi dokazao da je on ipak najbolji i najjači na estradi kao tekstopisac i kompozitor, odlučio je da mi uradi kompletan album sa osam pjesama. I napravio je album sa kojim je kao autor “zakucao samog sebe” – snimili smo “Dobro jutro rekoh zori”, ploču koja je u to vrijeme oborila sve rekorde, sa pjesmama koje su sve bile hitovi – priča Mitar sa dozom nostalgije za prošlim vremenima i svog kuma Uroševića, poznatijeg kao ujka Noleta.

Nije išlo bez kafanskog zanata?

-Naravno, nije išlo bez toga, u cijelom tom međuvremenu ja sam pjevao po kafanama, pekao sam zanat u tom smislu, taj dio priče nije me zaobišao i bilo je jako lijepo, posebno u to vrijeme, kafane su bile pune. Najduže sam pjevao Priboju, Rači, Loznici, i posebno jako dugo u mjestu Jarak kod Loznice, možda čak i oko dvije godine, ne znam tačno, ali jako dugo.
Šta je sa novim singlovima, možda i cijelim albumom?

-Danas, odnosno godinama unazad, ne žurim sa snimanjem novih pjesama. Novi singl je tu. Za album je rano, vidjećemo. Generalno, nema više ni dobrih pjesama, nema autora. U stvari, ima ih, ali nije to ono pravo, sve je nekako ispisano, sve je ispričano, odnosno ispjevano, nema više kompozitora kao što je nekad bilo. Moj kum Novica Urošević je bio i ostao najbolji, bio je veliki majstor i umjetnik, on je znao šta je za mene, ali i za mnoge, mnoge druge, bio je nepogrješiv – zaključuje Mitar Mirić.

Snimanje pjesama i produkcija nekada i danas?

-Nekadašnji način snimanja, orkestar, rad i trud, sve vezano za taj period, bilo mi je nekako bolje, ljepše, temeljnije… Produkcija je, po meni, bila bolja, više sam vezan za taj zvuk nego za sve ovo danas bez obzira na tehnološki napredak.

Tekst i foto: Zoran Kisić