"Ovo je jedan od najtežih januara" Slavimo na pozajmicu, ulazimo u minuse za praznični ručak, a mjesecu se ne nazire kraj
Mjesec u kojem najubjedljivije više trošimo nije još stigao ni do pola, a puno je onih koji već dobro kalkulišu kako finansijski pregurati do kraja „svetog januara“. Sa povećanim tošenjem krenulo se još u decembru, a onda je stigla Nova godina, Božić, Sveti Stefan... Trošilo se i trošiće dosta, uz kredite i „peglanje” minusa.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Da su iza nas praznici koji se, tradicioninalno, najmasovnije proslavljaju, primjetno je po smanjenom broju ljudi na ulicama, pijacama i buticima. Na banjalučkoj “Tržnici” juče su se mogli prebrojati na prste jedne ruke kupci, a ni prodavaca nije bilo nešto puno više. Više praznih, nego punih tezgi. Smrznuti prodavci pričaju kako je prodaja nikakva.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
-U utorak sam bila do jedan sat, nisam trebala ni toliko, jer ništa ljudi nije bilo. Pretpostavila sam da je zbog slave, ali dva dana kasnije ista priča. Stojimo ovdje, smrzavamo se, ni sami ne znamo zašto. Pravimo čajeve i tako pokušavamo da se bar malo ugrijemo. Džaba sva dobra roba kada nema ko da je kupi – priča za Srpskainfo prodavačica sa banjalučke pijace.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Posla je bilo pred Svetog Nikolu, pa pred Božić. Ali i to nije bilo kao ranijih godina. Riječi su još jedne prodavačice za “Tržnice”. Nešto bolja prodaja je, govori, bila kada su stigli ljudi iz dijaspore.
-Bila je poprilična gužva pred Božić, ali zbog ljudi koji su došli. Naši kupci imaju sve manje para i mi to prvi osjetimo. Inače nam je januar jedan od najtežih mjeseci, jer prodaje ima tih nekoliko dana, poslije se vidi da se narod istrošio da nema prebijene pare – prepričava ona.
Na štandovima na platou iznad pijace, isto tako smrznuti prodavci cupkaju u mjestu i gledaju kako narod uglavnom prolazi, rijetko pazareći. Oni koji danas skuckaju 10 maraka su, kažu, “ko na konju”. Pričaju da će januar biti predug i težak.
-Ovdje sam cijeli dan, muka me natjerala. Roditelji imaju penzije, ali su veoma male i sve to ode na lijekove. Ovo što ja zaradim je ništa, maksimalno bude 15 maraka, ali to je baš rijetko. Češće zaradim tek po neku marku. Ali, bolje nego ništa – tiho nam govori žena koja stoji za jednim štandom. Na pitanje kako su se proslavili paznici, kaže “skromno”.
Najskuplje meso i slatkiši
-Nismo bili u mogućnosti nešto previše da imamo. Bilo nam je važno da je malo bolji ručak za Božić. Kako ćemo izdržati januar, ali i naredne mjesece, ne znam – polako priča.
Bogdana Juričić priča kako je za praznike do sada potrošila najmanje 600 maraka, da im je najviše koštalo pečenje, te slatkiši za unučiće za Svetog Nikolu.
-Suprugova penzija 390 maraka, moja 315. Sa tim primanjima plaćamo račune za kuću, nekoliko lijekova, hranu. Muž je uzeo pozajmicu u banci da imamo bar malo za ove praznike. Bilo nam je važno da obradujemo unuke i da za Božić na stolu bude i pečenja i kolača – govori ona za Srpskainfo. Prema njenim riječima, najskuplje je bilo svinjsko pečenje koje su plaćali 40 maraka. Primjetila je i da je cijena slatkiša skočila pred praznike.
-Svi su zaradili preko nas. Nama sada ostaje da vraćamo pozajmicu i maksimalno se stisnemo i završimo mjesec. Nažalost, primanja su takva da će se teško živjeti i svaki mjesec naredni – poručuje ona. Računica kaže da za slavlje do 20 gostiju treba između 2.000 i 2.500 maraka. Da za nešto bolji ručak na kojem se okupi malo šira familija treba bar 500, 600 maraka.
-Ovo je jedan od najtežih januara, jer je sve poskupilo, a manje je novca. Bilo šta da se obilježi najskromije, treba 100 do 200 maraka. A gdje su režije, redovni troškovi. Zato ne čudi što rastu zahtjevi za pozajmicama u mikrokreditnim organizacijama – kaže za Srpskainfo Murisa Marić, izvršna direktorka prijedorskog Udruženja za zaštitu potrošača “Don”.
22° 10°
