Zašto se kaže „pao s kruške“?

I suprotno, kad neko hoće da istakne kako nije glup, naivan, blesav… on će reći kako “nije pao sa kruške”.

Zbog čega je baš ova voćka “izašla na loš glas” i zašto se ne kaže na primjer “pao sa jabuke” ili “pao sa višnje”?

O ovome zapravo postoji interesantna priča koja seže duboko u prošlost. A odgovor se krije u srpskom narodnom vjerovanju o biljkama. U knjizi “Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama” profesor Veselin Čajkanović, čuveni domaći etnolog, filolog i član Srpske kraljevske akademije zabilježio je da srpski narod ima jako negativan stav prema krušci.

U suprotnosti sa jabukom, kruška se smatra za zlo drvo, za drvo zlih demona –  zapirao je on.

Dokaze za ovo nalazimo i u narodnim pričama – pod kruškom se skupljaju demoni, u njenoj krošnji se kriju vještice, a zbog svoje magijske moći ona privlači raznorazne akrepe, pa i samu Smrt.

Čajkanović je smatrao da je kruška u prošlosti, “u staroj religiji, izvjesno, imala bolji ugled i čak uživala izvjestan kult”, ali da se to vremenom promijenilo i da narod na nju generalno gleda kao na “zlo drvo”.

Nije dobro “pasti s kruške”

I tu dolazimo do razloga zbog kog neko ko se ponaša nerazumno “pada baš sa kruške”. Niko razborit i normalan ne bi želeo da se nađe u njenoj krošnji, u društvu demona, vještica, đavola… pa da onda još padne sa nje, zar ne?

Slično objašnjenje daje i poznati srpski lingvista Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže?” koji navodi da se izraz “pao s kruške” koristi u značenju: “zbunjen, smeten, smušen”, kao i da “nisam (nisi, nije itd.) pao s kruške” znači “nisam (nisi, nije itd.) lud, budala, glup, ograničen i sl.”