Grobovi migranata u Bijeljini - "Nikada nećemo zaboraviti vas i vaše prekinute snove u Drini"
U potrazi za mirom, sigurnošću i boljim životom, veliki broj izbjeglica i migranata na putu u zemlje Zapadne Evrope izgubi život. Do danas nema zvaničnog broja ljudi koji su nastradali. U Bijeljini je na gradskom groblju 17 ukopanih migranata.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
S vjerom u ljepši i sretniji život negdje u nekoj "obećanoj zemlji". Dug, težak i trnovit put nade u bolje sutra biva prekinut negdje na sredini.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Nažalost, poslije toliko dugih kilometara, Drina im je bila prepreka ka konačnom cilju, a to je Njemačka ili neke zemlje EU. Ovdje, u Bijeljini, mi smo izvadili na desetine tih unesrećenih utopljenika, preko GSS-a", govori pripadnik GSS-a Bijeljina Miroslav Vujanović.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Uglavnom je, kaže, riječ o porodicama koje preko teritorije Bosne i Hercegovine pokušavaju doći do Zapadne Evrope. Suočeni su s brojnim nedaćama na tom putu.
"Dobijemo dojavu da je beživotno tijelo N. N. u vodi. Odemo na teren i, ako je Drina velika, imamo i mi problema, ali nijedno još tijelo koje smo uočili nije ostalo da ga nismo izvadili”, dodaje Vujanović.
Tako su u gradovima duž dijela rijeke Drine na mjestu stradanja nicali spomenici. Mala drvena obilježja koja predstavljaju posljednja počivališta na desetine stradalih migranata koji su se utopili posljednjih godina na području Bosne i Hercegovine u pokušaju da dođu do Zapadne Evrope.
Jedna priča rodila je drugu. Mladog aktivistu Nihada Suljića iz Tuzle i doktora patologa Vidaka Simića iz Bijeljine spojila je velika i humana gesta - da svaka ova žrtva bude dostojanstveno ukopana.
"Meni je bilo bitno iz dva razloga obilježiti ta mjesta: jedan je što želim da ih sačuvam od zaborava, jer svako ljudsko biće zaslužuje da ima dostojanstven grob, mezar, a drugi - veoma je bitno obilježiti ta mjesta jer će se, vjerovatno, u dogledno vrijeme pojaviti sve više porodica koje tragaju za svojim članovima nestalim na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine", ističe Nihad Suljić.
“Prvi migrant se pojavio 2016. ili 2017. godine i iz godine u godinu taj je broj rastao. Moj zadatak je da načinim obdukciju, sačinim fotodokumentaciju i obdukcioni zapisnik i uzmem DNA uzorak. To su koštani uzorci i uzmimaju se iz butne kosti. Pravilo i zakon je da se čuvaju šest mjeseci, ali ja ih čuvam sve dok se ne izvuku DNA profili", govori dr. Vidak Simić.
Vidak i Nihad pokušavaju uvezati sistem. Cilj im je doći do porodica koje traže svoje najmilije, kako bi osobe ukopane u Bosni i Hercegovini bile identifikovane i vraćene svojim kućama.
“Prije dvije-tri sedmice bio je jedan za mene nevjerovatan događaj. Pojavio se tada pretpostavljeni otac mladića stradalog u Drini, koji je prethodni dan nađen. Otac se pojavio s idejom da odmah uzme koštani uzorak, ode u neki institut, da svoj koštani uzorak i izvrši identifikaciju. Strpljivo je čekao da završim obdukciju i bio je toliko zahvalan kad sam mu predao taj uzorak. Taj osjećaj i njegov pogled, to ne mogu objasniti”, ističe Simić.
Na dvije mermerne ploče koje se nalaze na ovom groblju u Bijeljini stoji natpis: "Ovdje su sahranjeni migranti i izbjeglice u čiju čast je posađen drvored sjećanja." "Nikada nećemo zaboraviti vas i vaše prekinute snove u Drini."
