Jesmo li rod il’ pomozi Bog?

U bijeljinskom Centru za kulturu, 23.03.2024. godine održana je javna tribina povodom Nacrta zakona o zaštiti protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Ovaj Nacrt izazvao je veliku pažnju i snažnu reakciju roditelja i pobornika očuvanja tradicionalnih hrišćanskih porodičnih vrijednosti kroz pojedince i udruženja koja su svoje primjedbe uputila kako radnoj grupi koja stoji iza Nacrta zakona, tako i direktno u Parlament koji je jednoglasno ovaj Nacrt usvojio 03.11.2023. godine. Nije trebalo mnogo vremena da se pažnja šire javnosti obrati na zakonska rješenja ponuđena u ovom Nacrtu zakona. Ova pažnja posebno je naglašena jer je tema podignuta u toku porodične drame pravoslavne hrišćanke i sestre Ane Mihaljice, kojoj su oduzeta djeca bez pravnog osnova čak i za tamošnja liberalna pravna rješenja, budući da je legislativa u Srbiji dalje otišla u evropeizaciji porodičnih zakona, što podrazumijeva i lakše oduzimanje djece iz biološke porodice, kao i lakše usvajanje od strane inostranih usvojitelja i mnogo štošta. Sa razlogom uplašeni da se tako nešto ne omogući i kod nas preko Drine, roditelji i drugi zabrinuti građani izrazili su protivljenje pojedinim rješenjima, pa i samom Nacrtu kao takvom, zbog otvorene diskriminacije koju nameće. Kolektivno preživljavanje bola porodice Mihaljica, otupilo je oštrice i ugušilo je inače veoma glasne povike brojnih nevladinih organizacija koje su horski napadale samu pomisao na drugačije mišljenje. Nedovoljno parlamentarizma bilo je i na ovoj javnoj tribini gdje su gotovo svi govornici koji nisu dijelili mišljenje sa predlagačem Nacrta bili prekidani od pojedinih učesnica panela, ili ometani glasnim komentarima pristalica ovakvog zakonskog rješenja. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Uznemirenost roditelja novim Nacrtom zakona pokazala se na više nivoa. Najprije, pravnici među njima istakli su ustavnu neutemeljenost zbog diskriminacije prema drugim članovima društva koju navedeni Nacrt zakona uspostavlja, jer bezbjednost i zaštitu od svake vrste nasilja svima bez razlike garantuje važeći Krivični zakon. Druga vrsta primjedbi bila je pojmovna, jer ovaj Nacrt pruža veoma široku definiciju kako porodice, tako i nasilja, što može da pruži nerealnu (pogoršanu) sliku o nasilju u porodici koje zaista jeste realan problem, protiv koga se svim silama treba boriti. I treća vrsta primjedbi bila je terminološka, jer ovaj Nacrt uvodi nekoliko termina koji se do sada nisu sretali u našem pravnom sistemu, poput „femicida”, ali i mnogo opasnijeg „rodno zasnovanog nasilja”.

Ustavnopravne nedoumice rješavaće Ustavni sud, ukoliko se desi da neki interesi mimo volje naroda i njihovih političkih predstavnika ipak nekako proguraju ovakvo zakonsko rješenje. Pravni stručnjaci koji su željeli ostati anonimni smatraju da će ovakav zakon, ako bude donesen, sigurno pasti na ustavnosti.

Pojmovna problematika već predstavlja ogromnu opasnost po ionako ugroženu porodicu. Ponekom se to može učiniti kao pretjerano teška kvalifikacija, ali utisak je da se opasnost od nepreciznih i dvosmislenih pravnih formulacija i pojmova teško može precijeniti. Svako ko je dva minuta proveo u kancelariji opreznog notara naučio je da ništa u pravu ne piše tek onako, niti se smije ostavljati mogućnost slobodnog tumačenja inače će svako tumačiti kako hoće, a nastradaće istina i pravda. Za poimanje ozbiljnosti situacije, od velike pomoći može nam biti uvid u iskustva društava koja su ovakve i slične izmjene porodičnih zakona donijela prije više decenija. Posljedice su bile razarajuće za porodicu. Razvoda i netrpeljivosti je bilo mnogo više, samohranih roditelja mnogo više, oduzete djece mnogo više, a i mnogi drugi pokazatelji odumiranja porodice su na rekordno visokim nivoima. Uza sve to, podaci o nasilju u porodici pokazivali su stalni porast i to je služilo kao opravdanje za nove i nove mjere, koje su nastavile što je prethodnim započeto.

Prvi pojmovni problem jeste preširoka definicija porodice. Ranije je u zakonodavstvu izjednačena bračna i vanbračna veza. Tada je glavni argument bio da je to intervencija da se uklone problemi imovinsko-pravne prirode, da vanbračni partner može da naslijedi imovinu u koju je i sam ulagao, u slučaju smrti partnera. Prošlo je bez buke – da ljudi ne budu oštećeni. Sada se u definiciju porodice, između ostalih, ubacuju sadašnje i bivše emotivne i intimne veze, kao i svi sa kojima smo ikad živjeli u istom domaćinstvu bez obzira da li postoji srodstvo… Drugim riječima, pola svih ljudi koje poznajemo po ovoj definiciji spada u porodicu. Drugi problem sa pojmovima jeste činjenica da se gotovo sva interakcija između ljudi može okarakterisati kao nasilje. Tako se navodi da nasilje može biti verbalno, ekonomsko, psihičko, i kad ima i kad nema ikakvog oštećenja. I sve to je uzvedeno na nivo krivične odgovornosti! Uzalud je dobronamjernost dijela radne grupe da objasne da to neće tako da se tumači, tako u zakonu stoji. Sve osim potpune saglasnosti može biti okarakterisano kao nasilje, a ako je, ne dao Bog, to neslaganje sa ženom, onda kao nasilje nad ženom. I samo je potrebno neko vrijeme prije nego što počne tako i da se primjenjuje. Nasilje je istovremeno i vaspitno zapuštanje djeteta, ali i svaka vaspitna mjera koju bi roditelj mogao da primijeni. Smanjiš li džeparac, vršiš ekonomsko nasilje. Pošalješ li u ćošak/sobu, ili ograničiš vrijeme koje se provodi napolju, to je takođe nasilje i sprečavanje kretanja. Maltene svi ljudi koji se sreću više od jednom u životu su porodica, a sve osim slaganja sa svim što druga osoba kaže ili uradi jeste nasilje. Stoga ne treba da čudi što će statistika pokazivati da je nasilje u porodici konstantno u strahovitom porastu. Onda će se vremenom nametnuti najlogičniji zaključak: porodica je najgore okruženje za djecu i treba ih iz takvog okruženja spasavati – oduzimanjem!

Moram da izrazim žaljenje što se prave žrtve nasilja ovim i sličnim budućim zakonima koriste samo kao paravan da se zbog sažaljenja prema njima i njihovom stradanju, potpuno razori prirodna porodica. A da bismo mogli da vidimo šta se zaista dešava, moramo da vidimo koje nasilje se događa u prirodnoj porodici, a koje u ostalim zajednicama koje su ovim Nacrtom uvrštene kao ravnopravne njoj. I ako uočimo da je najveći stepen nasilja, naročito brutalnog, sa smrtnim ishodima, npr. u vanbračnim zajednicama, možda će rezultat toga biti ohrabrivanje mladih ljudi da stupaju u brak, a ne u neozbiljne i prolazne avanture koje znaju, zbog narušavanja duhovnih zakona, da se završe kobno. I tako bi i bilo, da je stvarna namjera smanjenje nasilja, a ne obrnuto. Obično, kada za neki zakon horski nastupaju nevladine organizacije, dovoljno je da mu pročitamo naslov, shvatimo ga suprotno, i vidimo koja mu je krajnja namjera i cilj. Ovako se sve uvrsti u porodicu i sve se proglasi nasiljem, ali kada statistika bude pokazala i broj incidenata, daleko će prevazići broj prirodnih porodica koja će ponijeti težinu svih tih optužbi. Ponavljam, ovim ne negiram realne probleme. Ali porodica je krajnje delikatna – njome se rukuje vrlo pažljivo, a ne nemarno.

Razlozi nisu nejasni, ako se samo pogleda kontekst. Ovaj zakon služi kao odskočna daska za dalju ofanzivu na srpsku porodicu koja ionako stoji na klimavim nogama. Uvrštavanjem svega u porodično nasilje stiče se osnova da se porodica kao takva proglasi za najnebezbjedniju okolnost čovjekovog života, te da iz takvih okolnosti djecu valja izbavljati. Proširivanjem pojma porodice takođe se stiču preduslovi za uvođenje istopolnih brakova. Uvrštavanjem svega u nasilje pravi se preduslov da roditelj ne može da ima nikakav uticaj na dijete, koje će već vaspitavati ulica, i to u boljem slučaju, a u gorem mediji, savremeno rodno senzitivno školstvo i influenseri. Pa ako neko nesrećno dijete na tom putu bude zbunjeno kog je pola, roditelj neće smjeti da ga podsjeti na biologiju jer će to biti verbalno nasilje i govor mržnje. A ako je riječ o muškarcu koji želi da bude žena, onda će to biti i „rodno zasnovano nasilje”. I time smo došli i do treće grupe primjedbi, koje se odnose na same pojmove korištene prilikom izrade Nacrta. „Femicid” je najprije diskriminatoran izraz koji označava ubistvo ženske osobe. Ili bar u ovom trenutku to kod nas znači. Šta će značiti sutra, to je već veliko, ali retoričko pitanje. Znamo šta će značiti, uprkos naporima da nam se objasni da nam se samo čini. U Beogradu se tako desio „femicid”, gdje je ubijen muškarac koji je bio u istopolnoj vezi sa muškarcem koji ga je i ubio. Razlog zašto je ovo „femicid”, jeste taj što se ubijeni mladić oblačio i ukrašavao kao ženska osoba. Na kraju će i za ovaj nasilni čin odgovornost pasti na prirodnu porodicu. Statistika, kad se dobro podesi, nepogrešivo pokazuje ono što hoće onaj ko je koristi.

Uz dužno poštovanje za dobru namjeru, učesnice panela nisu uspjele da ubijede slušaoce u razlog korištenja riječi rod u ovoj formulaciji. Objašnjenje je bilo da je rod isto što i pol i da kod nas tako ostaje. Ako je isto, što je onda uveden novi termin? Zašto se taj termin brani toliko ako nije cilj da se stvori presedan odakle će se sve opet proširivati i opet udarati prirodna porodica?

Rodno zasnovano nasilje jeste termin skovan da pravno spriječi bilo kakvu reakciju društva na trenutne, a naročito buduće planove sa našim najmlađima. Nekada je sa disforijom na zapadu bilo ispod 0,1% od ukupnog broja djece. Danas se transgenderima u pojedinim oblastima smatra i do 25% djece. To nije plod promjene biologije, ili toga što je rod nekakav „spektar”, nego je stvar propagande. I tamo je najprije napravljen zakonski okvir te zahvaljujući tome čitamo zastrašujuće novosti iz zapadnih zemalja, kako je dijete pretpubertetskog uzrasta oduzeto od (najčešće samohranog) roditelja jer ne želi da kćerku naziva sinom ili obrnuto. Ili kako se neki spremaju da uvedu doživotne kazne zatvora za govor mržnje, koji će uključivati i citiranje Svetog pisma što bi bio čin nasilja prema istopolnim zajednicama ili transvestitima, koje Gospod u riječi svojoj očigledno ne odobrava. Pa čujemo kako su u Norveškoj oduzeli petoro djece porodici doseljenika iz Rumunije zbog „hrišćanske indoktrinacije” djece, pošto su bili pobožni ljudi i redovno išli na sveta bogosluženja.

Vratimo se na tribinu. Učesnice panela su pokušale da rodno zasnovano nasilje predstave i u značenju srodničkog nasilja, te kako i u jeziku postoji muški i ženski rod pa to nikome ne smeta. Miješanje roda kao gramatičke kategorije i tzv. rodnog identiteta na šta se ova riječ ima odnositi u skoroj budućnosti i u našem zakonodavstvu, ako ovaj pokušaj sada ne bude zaustavljen, ili je neznanje, ili sofizam. Neko oštrijeg jezika bi rekao – čisti spin.

Kada bi postojao vremeplov i kada bi iz 1973. godine u sadašnjost prebacili nekog dobrog lingvistu, psihijatra i pravnika, i kada bi ih pitali šta je rodno zasnovano nasilje, vjerovatno bi bili krajnje zbunjeni. A ukoliko ne bi, odgovor bi mogao biti hipotetička situacija da su se možda posvađala dva drugara po imenu Marko i Nikola, zbog Markove zavisti što je njegovo ime muškog roda, a ime Nikola prirodnog muškog, ali gramatičkog ženskog roda. Svakako, namjerno smo vremeplov podesili na tu godinu jer su do tada u svim psihijatrijskim udžbenicima i u svim psihijatrijskim udruženjima, svaka disforija i istopolne težnje smatrane psihičkim oboljenjima i bile kao takve liječene, a onda su na vrlo zanimljiv način najprije u SAD skinute sa liste psihičkih oboljenja, da bi pod pritiskom to kasnije uradili i mnogi drugi. SZO to čini tek 1990. godine. Kasnije su nastranosti ne samo zvanično prestale da budu bolesti, nego su promovisane i kao napredan način života, sve u težnji da se smanji broj ljudi, potpuno suprotno zapovijestima Božjim, a sa druge strane da se udalji blagodat Božja zbog grijeha ljudi, kako bi duh antihrista lakše napredovao. Živimo proročanstvo Svetog Antonija Velikog da će svijet poludjeti i kad vide nekog normalnog, počeće da viču da je lud jer nije kao oni.

Najviše žalim stvarne žrtve nasilja. Ali je za njihovu zaštitu ovaj zakon suvišan, pa i štetan. Ovaj zakon ima za cilj da iza ugroženih ljudi koji trpe nasilje sakrije svoje pravo naznačenje, a to je g(dž)enderizacija našeg pravnog sistema i društva u cjelini i masovno oduzimanje djece dobrih genetskih karakteristika koja su visoko kotirana i dobro plaćena na „berzi”. Rješenje nije dalja pravna penetracija u unutarporodične odnose i zavirivanje u frižider i paštetu u svakom domaćinstvu. Početak rješavanja tog akutnog problema jeste povratak ingerencija nad onim oblastima koje su najbitnije za slobodu i budućnost. A to nisu ni novac, ni infrastruktura, pa čak ni vojska ni policija. To je vaspitanje mladih pokoljenja kroz porodicu, školstvo i medije. Ako su našoj djeci uzori mafijaši i influenserke, šta će od njih postati? Ako ih ne naučimo da su muškarci jači pol ne zato što mogu da prebiju ženu i djecu nego zato da bi mogli da ponesu teškoće, nemoći i probleme ostalih članova porodice, da rade teže poslove, štite porodicu i tako joj služe, od porodice nema ništa. Ako ih ne naučimo da sama riječ žena znači majka i da je majka sinonim za ljubav i čistotu i da je po ljubavi najsličnija Bogu, da je rađanje i dobro vaspitanje djece blagoslov Božji i najveća radost za porodicu i narod u cjelini, od porodice nam nema ništa. Dok ne naučimo da je dobar primjer najbolji vaspitač, da je zdrava porodica najbolja sredina za vaspitanje, da je dobra pozitivna motivacija, ali i da neugodne stvari poput bola čine da čovjek dodatno sazri i razvije saosjećanje prema bližnjim i da nam strpljenje omogućava da normalno živimo, od vaspitanja, a naročito od dobrog vaspitanja, nema ništa. Ako ne odbijemo tvrdnju da je savremena dekadencija navodno odraz patrijarhalnog uređenja, jer je upravo to patrijarhalno uređenje iznjedrilo krilaticu „dame imaju prednost” i ljepši pol je poslužio kao inspiracija mnogim stvaraocima, ne samo umjetnicima, naučnicima i slično, nego i svakom običnom porodičnom čovjeku koji je težio da za svoju porodicu pruži nešto više i napravi nešto bolje, od porodice nema ništa. Drugim riječima, ne treba da dozvolimo polarizaciju našeg društva. Uvijek su nas pokoravali kroz podjele. Ne smijemo dozvoliti da muškarci i žene postanu suprotstavljeni tabori jer u tom slučaju svi gubimo. Mi moramo biti jedno u Hristu, ako želimo dobro sebi i svojoj djeci. A jedinstvo u Hristu nije jednakost kako taj pojam tumači moderni feminizam.

Ovim krajevima su marširale mnoge strane vojske. Neke i više vijekova. Ali narod i njegov identitet nisu uništili jer se očuvala porodica. Ovog puta, iako i vojske marširaju, imamo privid slobode, pa se može desiti da ne vidimo koliko se ozbiljna opasnost nadvila nad nama. Naša porodica je ugroženija nego ikada. Zato ne smije biti ćutanja niti pasivnosti – to bi bilo obično licemjerje. Sada je pravo vrijeme da se suprotstavimo i stanemo u odbranu naših porodica. Vrijeme je ujedinjenja za odbranu naših svetinja.

Krajnja je neophodnost da se i porodični ljudi počnu pitati kada je u pitanju porodično zakonodavstvo. Prosto je simptomatično da najviše o porodicama i djeci odlučuju oni koji od porodice imaju psa, a ukoliko se neko dijete i „desilo” u toku života, ono živi daleko od ove zemlje, za čiju se budućnost tako zalaže njegov roditelj. To vidimo u regionu, to vidimo kod nas. I ne možemo da vjerujemo u iskrenost namjera čovjeka koji nema svoju budućnost u ovoj zemlji. Takođe pozivamo da se pri Vladi RS ukine Gender centar, koji koristi budžetska sredstva da bi nas iznutra razorio, poput nekog agresivnog kancera. On nije predviđen Dejtonskim sporazumom i nije obaveza, a pritom ne služi da se izborimo sa problemima bijele kuge, ne pomaže u prevenciji nasilja, naprotiv.

Da ne ostanemo dužni i jednu napomenu – jasno je da ne ratujemo protiv krvi i mesa, nego da su ovdje očigledno upleteni duhovi podnebesja. Okultni elementi su prisutni ne samo kroz otvoreni ili prikriveni satanizam promotera rodne teorije i polnih nastranosti, nego je okultno i sve to što promovišu i čine, što nas sve vraća u prilike i okruženje starozavjetnog Izrailja, kome su za svijetlu evropsku budućnost onog vremena tražili poklonjenje Vaalu i prinošenje djece na žrtvu. Od toga se treba sa gnušanjem okrenuti. Sa njima mi nismo ni rod ni pomozi Bog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.