Gradski park - botanička oaza Bijeljine, jedan je od prepoznatljivijih simbola grada. U urbanoj sredini predstavlja oazu nedirnute prirode i izdvaja se kao posebno mjesto za rekreaciju. U njemu zadovoljstvo pronalaze sve generacije. To je, može se reći, početna tačka svake ljubavne veze i mjesto gdje je veći broj mališana prvi put provozao svoj bicikl. Za nešto starije sugrađane i zaljubljenike u rekreaciju, to je prvenstveno oaza čistog zraka, utočište mira, hladovine i tišine.
Svako mjesto ima svoju istorijsku sagu, pa tako se za Bijeljinu i Gradski park vezuje posebna priča.
Bijeljina je dugi niz godina imala orijentalni izgled, jer pod uticajem Osmanskog carstva u tom pravcu išao je i razvoj. Žitelji Bijeljine, prostor današnjeg Gradskog parka, zvali su „Pašića meraja“. Ova livada je u vrijeme pazarnih dana bila u upotrebi kao stočna pijaca. Tokom ostalih dana, van sezone pijace, seljaci koji su u Bijeljinu dolazili iz okolnih sela, koristili su livadski prostor za pauzu i odmor od puta. Nakon odlaska Osmanlija, Bijeljina je dobila obrise pravog grada. Za to je zaslužna austrougarska vlast.
Austrijanac Johan Kajzer (opštinski službenik), 1891. godine počeo je sa realizacijom svoje ideje o Gradskom parku. Uložio je dosta pažnje i predanosti, a plan je sačinjen po ugledu na parkove u Austriji i Mađarskoj. Po sadnice je odlazio u Beč i Peštu, a najviše je donio platana, što je svakako do tada bila nepoznata biljka za ovo podneblje. Tu su bile i sadnice kestena, lipe, topole, bora i bukve. Uređivanje lokacije nije baš svima odgovaralo, Kajzerova ideja sudarila se sa mentalitetom stanovništva. Formiranjem parka, mještanima je bio zabranjen ulaz sa zaprežnim kolima ili sa stokom. Na nagovor starijih, djeca bi čupala i uništavala mlade sadnice. Johan Kajzer nije gubio ni časa, te je uz prijetnje i fizičko kažnjavanje djece, vratio stvari na svoje mjesto. U narodu se pročulo ime „Jovan Car“, što je u bukvalnom prevodu i značilo njegovo ime. Najednom, Gradski park postaje omijeno mjesto gdje stanovnici provode svoje slobodno vrijeme, a u centralnom dijelu parka otvorena je lokalna gostiona. Čitav projekat, Kajzer je sačinio i sproveo sa dosta ljubavi i volje, a sve sadnice su se omladile. Kasnije se park našao na udaru vojske u Drugom svjetskom ratu, te je znatno promijenjen izgled zelene lokacije.
Gradski park posjeduje i spomen biste Kneza Ive od Semberije, Rodoljuba Čolakovića, Filipa Višnjića itd. Velikom obnovom Gradskog parka, stvoreni su novi sadržaji koji su privukli veliki broj Bijeljinaca, ali i stranih turista.
Lijepo je vidjeti uređene površine i staze za šetnju, igraonicu za odrasle, teretanu na otvorenom ali i javnu česmu. U centralnom dijelu parka postavljene su biste četiri srpska velikana, čime se odaje počast kultnim ličnostima.
Danas je Gradski park važniji i potrebniji nego ikada, jer u eri industrije i saobraćajne zagađenosti, sa punim pravom ovu oazu zelenila možemo nazvati - „pluća našeg grada“.
Na ovoj lokaciji
Broj objavljenih događaja na ovoj lokaciji: 13.
