Svoju veliku ljubav prema starinama koje je smjestio u svom muzej Draško Škorić objašnjava time što ga za svaki predmet vezuje neka uspomena - za djetinjstvo, mladost ili za čovjeka kome je pripadao.

Izgradio je poveću zgradu u dvorištu u kome je smješten muzej. Malo po malo, pa je velika prostorija postala pretrpana. Dvorište takođe, pa je muzej proširio i na druge prostorije i pomoćne zgrade.

Sve u Škorićevom muzeju je urađeno prema muzeološkim pravilima - pregledno je poredano po značaju, vrstama, dobima, namijeni...

Prvo što je uradio jeste „Rodoslov familije Škorić". Osnova za to bili su zapisi njegovog pretka sveštenika u Vršanima. U centralnom dijelu porodičnog stabla je ikona svetog Jovana, krsne slave Škorića.

- Veće poljoprivredne alatke i oruđa zaštitio sam i postavio u dvorište. Vremenom se pronio glas o mome muzeju. Počeli su pristizati pokloni dobrih ljudi, pa je prostorija bila pretjesna. Ne želim da se odvojim ni od jednog od njih. Nakon rodoslova uredio sam starinsku sembersku sobu, jer za to imam svaki dio namještaja i opreme. Onda sam počeo da izlažem ostale predmete, pa sada je moj muzej na više od stotinu kvadratnih metara pod krovom, i skoro cijelo dvorište sa mašinama, alatima i ratarskim oruđem, ističe ponosno Draško Škorić.

Njegov hobi već postao zanimanje. htio ili više odustajanja nema. Njegov muzej je na glasu i često ima posjetilaca. Selo Novi je na sredokraći između Bijeljine i Brčkog. Podršku je u ovome dobio i od Ministarstva za turizam i trgovinu u Vladi Republike Srpske, a uvršen je i u turističku ponudu Semberije.

- Ako bude trebalo dogradiću još prostora da izložim sve predmete koje sam dobio. Posjedujem dosta veoma starih knjiga, fotografija, alatki, namještaja i odjeće. Čini mi se da neki od tih predmeta još jedino postoje u mom muzeju. Sačuvao sam ih od zaborava. Posebno me raduje što u muzej dolaze djeca i mladi. Imam uvijek vremena da im pokažem sve što žele da vide, ističe ovaj zaljubljenik u starine.

Ono što mu je još velika želja jeste da njegova aktivnost podstakne i druge da sačuvaju dio nacionalne baštine. Moderna vremena nose nove običaje i upotrebne stvari, pa Škorić ističe da ne bi trebalo da se niko stidi opanaka, pluga, motike, postelje od kudelje, bijelim lanenih košulja, fenjera i svega drugog bez čeka ranije nije moglo da se živi.

U posljednje dvije godine Draško je angažovan i na okupljanju brastva Škorića. Istražuje odakle su došli i kuda su se raselili. Ono što je zaključio jeste da je u posljednja dva vijeka domicil ovoj familiji Novi, a da su onda neki Škorići otselili u Balatun i Velino Selo.

- Već smo se jednom okupili i dogovorili smo se da se naizmjenično družimo u nekom od sela gdje žive Škorići. Osim ovih mjesta naših rođaka ima skoro na svakom kontinetu, kaže Draško.

Njegov primjer očuvanja starina prihvatili su mnogi u Semberiji Posavini, pa sada u ovim ravnicama ima desetak muzejskih zbirki.

Tihomir Nestorović

Zabranjeno je preuzimanje sadržaja bez odobrenja redakcije i autora.

Knjige Tihomira Nestorovića možete naručiti u BD Prodavnici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.