U školi sa jednim đakom proslavljeno 70 godina školstva u Koretašima kod Lopara

Strahinja je rekao novinarima da se lijepo slaže sa učiteljicom i da mu je omiljeni predmet fizičko, a na pitanje šta mu najviše nedostaje u školi, kaže drugari, a zašto, baš zbog fizičkog, da ne bude sam u igri.

Priča dječaka koji je jedini učenik seoske škole izazvala je smijeh kroz suze novinarima i njegovoj učiteljici, Slobodanki Gavrić, koja za godinu dana ide u penziju, nakon 40 godina provedenih u prosvjeti, od čega 20 u školi u Koretašima.

"Nadam se da će škola u selu da opstane", kaže Gavrićeva.

Prema riječima učiteljice, teško je raditi sa samo jednim đakom, jer djetetu nedostaje komunikacija, drug, iako ona radi sa jednim kao što bi i sa 50 đaka.

Organizator proslave u Koretašima Milutin Tešanović naveo je da je 1954. godine, kada je seoska škola počela sa radom, imala 54 učenika.

"Nadamo se da ćemo uspjeti da sačuvamo školu, jer ima mogućnosti, imamo djece u Koretašima koja idu u škole u Brčkom i Ražljevu, a mogla bi u svom selu, ako bude kompromisa između ekonomske i lokalpatriotske potrebe da se škola u selu spasi", rekao je Tešanović.

On je dodao da su na proslavi okupljeni nekadašnji učitelji i đaci ove škole, među kojima je mnogo uspješnih ljudi, doktora nauka, profesora i advokata.

Načelnik Lopara Rado Savić rekao je da društvo treba naći načina da seoske škole prežive, navodeći da kad zamre škola u selu, zamire i selo.

I on je potvrdio trend da roditelji "preskaču" područne škole i upisuju djecu u škole u većim centrima.

Zdravko Tošić, direktor Osnovne škole "Dositej Obradović" u Koraju, kojoj pripada područno odjeljenje Koretaši, rekao je da sve zavisi od roditelja.

"Što se tiče Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske stav je da se nijedna škola neće gasiti dok ima i jednog učenika", naveo je Tošić.

On je rekao da su u Loparama već imali jednu školu sa samo jednim učenikom koja je "preživjela" i naredne godine su upisana dva učenika, te izrazio nadu da će se to ponoviti i u Koretašima.