Da zastanete. Pogledate u sebe. I pitate se – da li živim i volim kao zreo muškarac, ili sam i dalje zarobljen u obrascima dječaka kojem niko nije pokazao kako da bude čovjek? TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Na društvenim mrežama sve češće kruže poruke koje provociraju i bude:

„Zreo muškarac preuzima odgovornost. Odrasli dječak prebacuje krivicu.“
„Zreo muškarac komunicira. Odrasli dječak se ljuti, povlači, kažnjava tišinom.“
„Zreo muškarac poštuje tvoje granice. Odrasli dječak ih gazi jer misli da mu je sve dozvoljeno.“

Možda vas ove rečenice ljute. Možda vam djeluju preoštre.

Ali ako u vama izazivaju nelagodu – to je već znak da vrijedi zastati i zapitati se: Zašto me ovo pogađa?

Zrelost nije nešto što „dobijemo“ s godinama. Niko nije postao zreo zato što je prešao tridesetu ili zato što je postao otac.

Zrelost dolazi tek kad imamo hrabrost da pogledamo u sebe. Da priznamo grešku. Da učimo. Da rastemo.

Šta znači biti zreo?

Biti zreo znači da znate reći:
„Nisam to dobro uradio. Izvini.“
„Zbunjen sam. Povrijedio sam te, ali želim da razumijem kako i zašto.“

To nije slabost. To je snaga. Prava. Muška.

Ali postoji još nešto jednako važno: Vrijeme je da izađete iz uloge žrtve.

Znam – mnogi od vas nose teško nasljeđe

Odrastali ste bez emotivno prisutnih očeva. Čuli ste da „muškarci ne plaču“, „budi jak“, „ne cmizdri“.
Možda ste živjeli s uvjerenjem da ljubav treba zaslužiti, da vas niko neće čuti ako ne vičete, ili da je žena tu da „popravi“ ono što vas boli.

Možda ste voljeli i niste bili uzvraćeni. Možda su vas povrijedili, ismijavali, napustili.
I da – to sve boli.

Ali bol ne opravdava da ostanete u ulozi žrtve

Jer žrtva kaže:
„Ona me provocira.“
„Zbog nje sam ovakav.“
„Niko me ne razumije.“

A zreo čovjek kaže: „Ovo je moje. Moja odgovornost. Moj odnos. Moj život.“

Uloga žrtve pruža lažnu sigurnost – jer uvijek imate koga kriviti

Ali istovremeno, oduzima vam moć. Jer dok god ste žrtva, vi ne možete mijenjati ništa.

Zato, dragi muškarci, izađite iz kruga opravdanja i uđite u prostor promjene.

To radite zbog sebe.
Zbog svog mira.
Zbog odnosa koji mogu biti zdraviji, topliji, ravnopravniji.
Zbog žena koje vas vole, ali više ne žele da vas „spašavaju“.
I možda najvažnije – zbog svoje djece.

Jer ovo nije samo o vama i vašoj partnerki.

Ovo je i o vašem djetetu.
O dječaku koji u vama gleda kako muškarac reaguje kad mu nešto ne ide.
O djevojčici koja kroz vaš odnos s majkom uči šta smije očekivati od muškarca sutra.

Djeca ne slušaju šta im govorimo. Djeca gledaju kako živimo

Ako vaš sin vidi da bježite kada postane teško – i on će naučiti da je to „muški način“.
Ako vaša kćerka gleda kako povređujete njenu majku šutnjom, vikanjem, okrivljavanjem – lako može povjerovati da ljubav mora boljeti.

Zato kada vi birate da sazrijevate – rastete vi, ali i vaša djeca dobijaju drugačiji svijet.
Svijet u kojem ljubav ne boli.

U kojem tata zna reći: „Pogriješio sam. Volim te. Tu sam.“

Ako ne znate odakle da krenete – to je već dobar početak

Potražite podršku. Psihoterapija nije slabost – ona je najhrabriji čin koji muškarac može da učini za sebe.

Na kraju krajeva

Biti zreo ne znači da sve znaš.
Biti zreo znači da imaš snage da se mijenjaš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.