Rođen je u Zaječaru, u izrazito građanskoj porodici, maja 1933. Otac je bio sudija, deda, inače rodom Nijemac, koji je ime Rihard promijenio u Radmilo, arhitekta. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom Zaječaru. Iako stasao u centru varoši, u zrelim godinama ponekad je, sasvim ozbiljan, objašnjavao kako se mučio kao ubogi đak pješak. Bio je to izvjesno njegov otklon prema nametanim vrijednostim poretka u kojem je živio, svojevrsni cinizam. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Kako je svjedočio gluma ga je privlačila od najranijih dana, što, međutim, nije nailazilo na razumijevanje u poriodici. Stoga je, kao navodno racionalniji put, dvije godine studirao na Pravnom fakultetu. Iako je potom pokušao na arhitekturi, pa na anglistici, konačno ipak upisuje Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Diplomirao je u klasi Mate Miloševića, 1963. godine.

Veličanstveno iskorištena prilika

Profesionalno, poslije dugogodišnjeg amaterskog staža, glumi se posvećuje 1962. kada postaje član Beogradskog dramskog pozorišta, gdje se zadržao do 1968. da bi se potom našao u Ateljeu 212. Tumači njegove umjetničke karijere zaključili su da se vjerovatno prelomni moment u njegovom usponu dogodio 1964. godine. Sticajem okolnosti pojavio se tada u predstavi "Kralj Ibi", Alfreda Žarija, što se ispostavilo kao trijumf. Od te uloge je upravo odustao Ljuba Tadić, pa je Radmilović dobio priliku koju je, po opštoj ocjeni, veličanstveno iskoristio. Nastupaće potom s tom ulogom tokom naredne dvije decenije, s velikim uspjehom, ne samo u zemlji već i u Americi, Francuskoj i Sovjetskom Savezu.

Šira javnost vjerovatno ga najviše pamti po "Radovanu III" Dušana Kovacevića, gdje je nizom kozerija i gegova, privlačio i publiku koja inače teatru nije bila posebno sklona.

Prvu ulogu na filmu ostvario je u djelu "Čudna devojka" Jovana Živanovića 1962. godine. Slijedila su brojna filmska, televizijska i teatarska ostvarenja, najrazličitijeg žanra. Na filmu je ostvario dvadesetak uloga.

Ignorisao ljekare

Igrao je i teško obolio, takoreći do posljednjeg daha, "Radovana III" 299. put, 9. juna 1985. Kako su svjedočili najbliži, uglavnom je dok je mogao, ignorisao, izbjegavao, ljekarske tretmane i naloge. Umro je 21. jula 1985. godine. Imao je tada 52 godine. Pozorište u njegovom Zaječaru nazvano je po njemu.

Genijalni improvizator, džez glumac, kako ga je opisao Dušan Kovačević, pored kog su i njegove kolege na sceni teško zadržavale smijeh, omiljen za života, ostao je to i decenijama poslije preranog odlaska, prenosi "24Sedam".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.