Prije nekoliko mjeseci Republika Srpska je imala vršioca dužnosti predsjednika.

U aprilu ove godine banjalučki advokat pravosnažno je osuđen zbog malverzacija sa nekretninama.

Tu je i hirurg, pravosnažno osuđivan dva puta – jednom zbog primanja mita, drugi put zbog nesavjesnog liječenja nakon što je pacijentkinji greškom odstranio zdrav jajnik.

Svako malo se pokrene pitanje da li je “odzvonilo” direktorima starijim od 65 godina. I dalje nije.

Svaka od ovih priča u nekom trenutku bila je među glavnim vijestima. Punile su naslovnice, izazivale burne reakcije i danima bile tema javnih rasprava.

Ali šta povezuje policijsku “raciju”, vršioca dužnosti predsjednika, direktore starije od 65 godina, pravosnažno osuđenog advokata i pravosnažno osuđenog ljekara?

Na prvi pogled – ništa. A na drugi?

Odgovor je dao banjalučki advokat Dario Sandić u jednoj objavi na društvenim mrežama.

-Racija ne postoji u bilo kojem propisu Republike Srpske, kao ni v.d. predsjednik Srpske, ni direktor stariji od 65 godina, ni osuđivani advokat, ni osuđivani ljekar… – rekao je Sandić.

Jedna rečenica. Pet primjera. I sve imamo. Kako smo došli u takvu situaciju?

Šta imamo, a šta nemamo?

Sandić za Srpskainfo kaže da kod nas postoji što nigdje ne postoji i ne postoji ono što svugdje postoji. Pod “svugdje” podrazumijeva normalne evropske države u koje, kako kaže, naši građani bježe već punih 30 godina.

– Tako imamo raciju, v.d. predsjednika, direktore starije od 65 godina, nekvalifikovane stručne radnike, osuđivane advokate, osuđivanje ljekare, penzionere koji voze autobuse, radove koji počinju prije raspisivanje tendera za te iste radove, ovlašćene potpisnike u Gradskoj upravi… Isto tako, nemamo zdravstvenu njegu, socijalnu zaštitu, lijekove za onkološke pacijente, obrazovanje, sigurnost, vladavinu prava, pravnu sigurnost, normalne puteve, vode, struje, vrtića – priča Sandić.

Razlog je, nastavlja on, očigledno taj što odgovorne to ne interesuje, a izgleda ni građane.

– Jer kako objasniti da vam dijete nema mjesta u vrtiću, da vam roditelj koji boluje od raka nema lijeka, da vam novac uzima ljekar koji je osuđivan za mito prije toga, a da vi na to uopšte ne reagujete!? U Srpskoj postoji sve što vodi ka kriminalu, korupciji i nezakonitim djelima, odnosno, novac opravdava sva sredstva da se do tog novca dođe. Poslije sve ide glatko – kaže Sandić.

Naši zakoni su, dodaje Sandić, u velikom procentu usklađeni sa zakonima naprednih, demokratski uređenih evropskih zemalja, jer mi pripadamo evropskoj školi prava.

– Nismo mi ništa izmislili što već nije izmišljeno. Većina naših zakona je identična zakonima iz SFRJ.   Problem je u neprimjenjivanju tih zakona, jer ako bi se ti zakoni primjenjivali, onda bi svi nosioci vlasti u BiH bili u zatvorima – od mjesnih zajednica do predsjednika države. Odgovornosti nema, jer živimo u začaranom kriminalnom krugu koji je nemoguće prekinuti. Imamo istu vlast već 30 godina, odnosno sve vlasti od 1991. godine su okrenute isključivao ka kriminalu, korupciji i pljačkanju novca građana – kaže Sandić.

Novac i kriminal

Sandić naglašava da je sva priča oko patriotizma, zaštite Srba, Hrvata i Bošnjaka, propratna predstava i dekoracija za široke i proste narodne mase kojih, kako kaže, kod nas ne manjka.

– Ako vi nekom koga ste napravili gladnim, bez posla, bolesnim, ugroženim, opljačkanim, diskriminisanim možete prodati priču da će nas “oni drugi” napasti i da nas vlast brani do zadnjeg feninga, te da isti ti glasaju za vas 30 godina, onda je jasno o kakvom se neobrazovanom profilu glasača radi. Nema prakse ili sistema ili pravne sigurnosti ili pravne države. Postoji samo novac. Sve je podređeno novcu i kriminalu. Ako je potrebno da se promijeni zakon da bi se sačuvao ukradeni novac, promijeniće se zakona. Ako je potrebno da se donese rezolucija da se neće poštovati Sud i Tužilaštvo da bi se sačuvao ukradeni novac, donijeće se rezolucija. Ako treba na medijima iznositi fašističke, mizogine, homofobne, šovinističke izjave da bi se sačuvao ukradeni novac, izjavljivaće se svakakve bljuvotine. Ako treba kleknuti da bi se sačuvao ukradeni novac, kleknuće se – kaže Sandić.

I naravno, dodaje on, sve će se to raditi, jer nema nikakve odgovornosti i jer se, kako kaže, oni, koji utvrđuju odgovornost, nalaze u sprezi sa onima koji treba da odgovaraju.

– Sve se u posljednjih 30 godina zaokružilo u korist kriminala i korupcije, tako da taj krug ostaje do daljnjeg u potpunoj funkciji.  edina nada je da uđemo u EU gdje ne može “baš sve” da se plati, pa da se nadamo da ćemo barem imati obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu i dobre puteve, ili da čekamo da se mlada inteligencija, koja je napustila ove prostore, vrati i preuzme stvar u svoje ruke – zaključio je Sandić.

I tako se vraćamo na početak priče. Jedna objava na društvenim mrežama bila je dovoljna da pokaže koliko je u Republici Srpskoj tanka granica između onoga što piše u zakonu i onoga što se svakodnevno živi.

ZAKON DŽUNGLE

Politička analitičarka Tanja Topić, za Srpskainfo kaže da nas zakoni u Republici Srpskoj uvjeravaju u jedno, političari se zaklinju u vladavinu prava, a da u praksi gotovo da vlada zakon džungle, odnosno “fleksibilna” primjena prema kojoj su, oni koji zakone zaobilaze, uspješni i snalažljivi članovi društva, a oni koji ih slijepo poštuju su gubitnici i luzeri. -Sudeći po toj praksi uspješni i snalažljivi su zakon, jer smo vidjeli i u slučaju Pale kome građani više vjeruju – političkim bogovima, pa s gorčinom, ali i punim pravom možemo primijetiti da je vladavina prava poražena – smatra Topićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.