Od ratne štednje goriva do pomjeranja sata

U noći između subote i nedjelje, 25. oktobra 2026. godine, satovi u Bosni i Hercegovini vraćaju se sa 3.00 na 2.00 časa. Time prestaje ljetno računanje vremena, a jutra postaju svjetlija po satu, dok sumrak stiže ranije. Iza te naizgled jednostavne promjene stoji istorija koja počinje prijedlozima pojedinaca, a širi se u ratnim godinama, kada je rasvjeta bila važan trošak.

Sat ne stvara dodatnu svjetlost

Osnovna ideja je jednostavna: tokom toplijeg dijela godine sat se pomjeri unaprijed, pa se dio dnevne svjetlosti, koja bi po zimskom vremenu došla ranije ujutro, na papiru seli u kasnije večernje sate. Ukupno trajanje dana se, naravno, ne mijenja. Mijenja se usklađenost između svitanja i zalaska sunca, s jedne strane, i ustaljenog radnog, školskog i društvenog ritma, s druge.

Zato je izraz „štednja dnevne svjetlosti“ pomalo varljiv: svjetlost se ne može sačuvati za kasnije. Ono što se nastoji postići jeste da više prirodnog svjetla padne u doba kada je veći broj ljudi budan i aktivan. Upravo su očekivana manja potreba za umjetnim osvjetljenjem i pogodniji večernji sati bili među glavnim argumentima ranih zagovornika ove promjene. 

Od prijedloga do ratne uredbe

Jedan od prvih detaljno zabilježenih prijedloga iznio je novozelandski entomolog i astronom amater George Vernon Hudson. On je 1895. godine predložio sezonsko pomjeranje od čak dva časa, jer mu je dodatna večernja svjetlost odgovarala za proučavanje insekata. Njegova zamisao tada nije prihvaćena, ali je ostala važna preteča savremenog ljetnog računanja vremena.

Nekoliko godina kasnije britanski graditelj William Willett pokrenuo je snažniju javnu kampanju. Njegov prijedlog iz 1907. nije bio današnje jednokratno pomjeranje za sat: satove bi pomjerao po 20 minuta tokom četiri nedjelje u proljeće, a zatim ih istim ritmom vraćao u jesen. Britanski parlament je više puta odbio zakonska rješenja, ali je rat promijenio okolnosti.

Njemačka je 1916. godine uvela ljetno vrijeme kao ratnu mjeru, a Velika Britanija ga je iste godine prihvatila nakon slične njemačke inicijative. Namjera je bila smanjiti potrošnju goriva i povećati privrednu efikasnost u ratnim uslovima. Mnoge zemlje su poslije Prvog svjetskog rata odustajale od ove prakse, da bi je brojne evropske države ponovo uvodile tokom sedamdesetih godina 20. vijeka, u vrijeme energetske krize. 

Zašto se sat danas vraća u isto vrijeme širom Evrope

Evropsko usklađivanje nije nastalo samo zbog navike. Različiti datumi promjene vremena otežavali su saobraćaj, trgovinu, televizijske rasporede i prekogranično poslovanje, pa je Evropska unija postepeno ujednačila pravila. Sadašnji evropski raspored predviđa prelazak na ljetno vrijeme posljednje nedjelje marta, a povratak na standardno vrijeme posljednje nedjelje oktobra.

Zanimljivo je da se o ukidanju sezonskog pomjeranja satova u Evropskoj uniji govori godinama. Evropski parlament podržao je 2019. godine prijedlog da se promjene okončaju, ali države članice i institucije EU nisu postigle konačan dogovor, pa sistem ostaje na snazi. Bosna i Hercegovina i 2026. prati isti jesenji ritam: u nedjelju, 25. oktobra, u 3.00 časa kazaljke se vraćaju na 2.00, zbog čega se taj noćni sat ponavlja dva puta.