Stalno na mreži, a ipak usamljeni: Paradoks novih generacija

Nikada nije bilo lakše ostati u kontaktu, a ipak adolescenti i mladi ljudi spadaju među grupe koje se najčešće žale na usamljenost. Tehnologija može pomoći u održavanju odnosa, pronalaženju zajednice i dogovaranju susreta uživo, ali može i produbiti osjećaj izolacije.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2025. godine, procijenjena stopa usamljenosti među adolescentima od 13 do 17 godina iznosi oko 21 odsto, dok je među mladima od 18 do 29 godina oko 17 odsto.

SZO usamljenost opisuje kao osjećaj koji se javlja kada odnosi koje imamo ne pružaju dovoljno bliskosti i podrške. Zato neko može svakodnevno razmjenjivati poruke, biti dio nekoliko grupnih četova i pratiti veliki broj ljudi, a ipak se osjećati usamljeno.

Tu nastaje paradoks: nikada nismo imali više načina da kontaktiramo druge ljude, a statistika pokazuje da se mnogi i dalje osjećaju usamljeno.

Prema navedenom istraživanju, 74 odsto tinejdžera kaže da ih društvene mreže čine povezanijim s prijateljima, ali samo 52 odsto smatra da im daju osjećaj da imaju nekoga ko će ih podržati kada prolaze kroz težak period. Taj udio pao je sa 67 odsto u 2022. godini na 52 odsto u istraživanju sprovedenom 2024. godine.

U istom istraživanju, oko 31 odsto ispitanika navelo je da se zbog sadržaja na mrežama ponekad osjeća isključeno, dok je 27 odsto reklo da se zbog njega osjeća lošije u vezi s vlastitim životom.

Moguće je svakodnevno pratiti gdje su prijatelji, šta rade i šta ih zanima, a rijetko zaista razgovarati s njima. Reakcije, mimovi i kratke glasovne poruke održavaju kontakt, ali ako komunikacija ostane samo na tome, osjećaj bliskosti lako može izostati. Biti povezan nije isto što i biti blizak.

Najnovija velika analiza, u kojoj su istraživači objedinili rezultate 59 studija s više od 81.000 adolescenata i mladih odraslih, pokazala je da samo vrijeme provedeno na društvenim mrežama ima relativno slabu povezanost s usamljenošću.

Problematično korištenje, odnosno kompulsivno provjeravanje mreža i teškoće da se korištenje kontroliše uprkos negativnim posljedicama, imalo je četiri puta veći uticaj na usamljenost. Zbog toga je korisnije posmatrati šta radimo na internetu i kako se nakon toga osjećamo, umjesto samo brojati minute pred ekranom.

Za prijatelje koji žive u različitim gradovima, porodice koje su razdvojene ili ljude sa specifičnim interesovanjima, digitalna komunikacija može biti važan dio odnosa.

Važne su i onlajn zajednice nastale oko muzike, gejminga, knjiga, sporta ili hobija. One mogu povezati ljude koji se u neposrednom okruženju možda nikada ne bi sreli. Takvi kontakti ponekad ostaju onlajn, a ponekad prerastu u prijateljstva i zajedničke aktivnosti van ekrana.

Poruka može postati duži razgovor, grupni čet razlog za druženje, a aplikacija za trening povod da nekoliko ljudi izađe i zajedno trči. Tehnologija tada može pomoći da se onlajn kontakt pretvori u stvarnu bliskost.

Čini se da i sami mladi sve više osjećaju da im digitalni kontakt nije dovoljan te traže načine da upoznavanje s ekrana prebace u stvarni život. Zato nastaju TikTok i Viber grupe koje mladi koriste za upoznavanje ljudi sličnih interesovanja, organizovanje druženja, izlazaka, treninga ili zajedničkih aktivnosti uživo.

Sve popularnija su i organizovana druženja na kojima se telefoni namjerno ostavljaju po strani. Kafići, događaji i različiti klubovi pokušavaju napraviti prostor u kojem će fokus ponovo biti na razgovoru i upoznavanju ljudi licem u lice, jer se tako razvija bliskost.