Neobičan put vječno zaljubljenog mladića Vladana Čalije

I sve bi to bilo jednostavno i već poznato svakodnevnoj percepciji mladosti da u njegov život nije zalutala knjiga Ružice Sokić "Strast za letenjem".

Očaran ne samo njenim filmskim replikama nego i sadržajem pomenute knjige, on zaželi da lično upozna jednu od najvećih srpskih glumačkih heroina... Ali "život nije što i polje preći", zabilježi Boris Pasternak u svojoj pjesmi "Hamlet". Ta želja na izgled jednostavna i izvodljiva prerasla je u čudan splet okolnosti, u kome se smrt umješa i pomuti planove mladom Vladanu Čaliji iz Bijeljine.

Naime, Ružica Sokić je u to vrijeme već dugo bolovala i njeno srce ne mogavši više izdržati opiranju, predade dušu lađaru na vječnu plovidbu jednog zimskog jutra 2013. godine. Ali da se nikada jedna vrata ne zatvaraju dok se druga ne odškrinu, govori i "scena neobične slučajnosti", gdje mladić tokom posjete grobnog mjesta Ružiće Sokić sreće i upoznaje njenog supruga Mikija.

Ružica je bila inspiracija, a Miki se pojavio kao njena reinkarnacija. Gdje je ona zastala, on nastavi i probudi u mladom čovjeku volju, usadi mu samopouzdanje da za svoj životni put odabere glumački poziv.

Tokom školovanja upoznao je mnogo poznatih i priznatih glumačkih imena, i svaki od njih ostavi traga na njegovu mladu dušu. Ali najveću zahvalnost za stečeno znanje i preneseno iskustvo, čega je njegovo srce bilo najviše željno, duguje pokojnom Miloradu Mandiću Mandi i Radi Đuričin.

Njegova Nada, vječita inspiracija, koja ne blijedi već dvije godine, može samo da bude ljubomorna na njegov budući poziv. Jer se ovaj mladić sav predao glumi. Za njega nema razlike između života i ovog poziva. U glumi, kao i u godinama koje su iza čovjeka i u onim koje trenutno živi pa i u onim godinama koje stpljivo čekaju na svakog od nas, smjenjuje se "čas sreća i nesreća, čas ljubav i mržnja", a neprijatelja i prijatelja iza svakog ugla.

Ovaj "večno zaljubljeni" mladić, tim neobičnim epitetom kojim ga je zadužio i opisao pokojni Manda, poželi da svoj neobični put, u odabiru onoga čemu svoj život posveti, pretoči u pisano zavještanje "U svijetu čuda", koja po formi najviše liči na dnevnik, sačinjen od utkanih ispovjesti u kojima stoje svi njegovi usponi i padovi.

Stranice te knjige, satkane od emocija i mladalačkih želja, ne bi bile tako snažno obojene da nisu inspirisane likom i dijelom Ružice Sokić, i kao takve, one ujedno predstavljaju mali zalog Vladanove ljubavi prema srpskoj umjetnici.

A već sa prvim danima jeseni, njegov književni prvenac mogao bi vrlo lako da ugleda svijetlost dana u izlozima knjižara.

Đurđa Jakov