Planinari iz Bijeljine na vrhu Dimitora (FOTO)
Planinarsko ekološko društvo "Vidik" iz Mrkonjić grada već godinama organizuje zimske uspone na najviši vrh Dimitora - Mali Dimitor (1483 m.n.v.), a članovi PED "Majevica" iz Bijeljine su stekli još jedno nezaboravno iskustvo gostujući na ovogodišnjem desetom jubilarnom usponu na Dimitor.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Svi učesnici, koji su radi uspona došli veče ranije, kako bi se spremili i odmorili za pohod, bili su udomljeni u drvenim bungalovima Planinarskog izletišta "Zelenkovac". No ipak, po dolasku, mnoštvo planinara se uprkos potrebi za odmorom, odlučilo za igranku i druženje uz muziku do kasno u noć.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Naredno jutro, poslije toplog i mirnog sna uslijedio je doručak i topli napici kako bi se dodatno zagrijali za hladni Dimitor prekriven snijegom. Stigavši do polazne tačke, prevoja Štrbina, mogla se vidjeti velika masu ljudi koja je se spremala za pohod.
Čak oko 300 učesnika iz 26 društava i sekcija je došlo da uveliča ovaj jubilarni uspon na Dimitor. Vodiči su održali kratak govor upozorenja i uz zvuk pištaljke uspon je mogao početi!
Nedaleko od polazne tačke planinari su ušli u šumu te su mogli osjetiti kako se vjetar provlači izmedju stabala tjerajući ih da obuku i jakne koje im od početka nisu bile prijeko potrebne jer je dan bio sunčan i relativno topao.
Na samom izlazku iz kratke šumice dočekao ih je pogled na doline i brda koja su zajedno činila prelijep pejzaž u kome u mogli uživati jednim dijelom puta. Dolaskom do jedne male planinske kolibe nastupio je i prvi odmor pri kom su planinari uživali ne samo uz svoje užine, već i uz maloprije pomenuti predivni pogled. Ponovo se začuo zvuk vodičeve pištaljke i uspon je nastavljen.
Kako su se približavali vrhu, teren je postajao sve strmiji. Na nekim dijelovima staze su čak i dobro utabane stope tonule pod korakom, što je samo dodatno ukazivali na količinu snijega koji je prekrivao Dimitor. Na vrhu su! Iza njih je ostao duži, ali daleko lakši dio staze, koji je pred samim vrhom bio veoma strm, ali je to pridodalo oduševljenju koje su svi osjetili po dolasku na vrh.
Panorama koja oduzima dah, koja vas u kom god smjeru pogledate ostavlja bez riječi, krasila je vrh Dimitora. Došlo je vrijeme da se ide dalje. Za one koji nisu mislili da su spremni za teži dio staze koji je bio pred njima, bio je organizovan povratak već predjenim dijelom staze.
Odmah po polasku sa vrha suočili su se sa velikom nizbrdicom u kojoj su uprkos velikoj mogućnosti za povrede svi planinari uživali klizajući se niz nju. Nakon toga, prolaskom kroz ravniji i lakši dio staze, došli su i do najopasnijeg dijela.
Kozija Srana, izazov koji je bio pred njima je ujedno i razlog zbog kog se neki nisu usudili ići ovom rutom. To je veoma uzak, strm i kamenit dio koji samo priziva nevolju. Sa obje strane uske staze je bila strmina kojoj se ni dno nije vidjelo od magle. Poglede su morali usmjeriti ka nogama, dobro pazeći kakav će sljedeći korak napraviti. Popuste li imalo pažnju, prijeti im izvrtanje zgloba, lom ili čak pad niz opasnu strminu.
Krećući se u koloni jedno po jedno, prešli su i Koziju Stranu, na svu sreću, bez povreda. Od odmora i toplog obroka samo ih je dijelio jedan veliki spust.
Po dolasku u planinarsko izletište "Zelenkovac" dočekani su prijatnom atmosferom, toplim obrokom i zahvalnicama od strane organizatora PED "Vidik".
Bio je to još jedan uspješan uspon koji im je priuštio jedno nezaboravno iskustvo prepuno prizora koji oduzimaju dah.
PED "Majevica" se iskreno zahvaljuje domaćinu na gostoprimstvu i nezaboravnom iskustvu.
21° 10°
