Ljudi se dijele samo na dobre i loše!

Dva puta sedmično kada svira u restoranu „Pet jezera" traži se stolica više, njegova dječija emisija „Vasa Dasa" je jedan od najgledanijih TV formata za najmlađe, zahvaljujući njemu FK „Radnik" je konačno dobio svoju himnu... O Vaskovom životu smo pričali naravno u bašti njegove picerije „Priča", a kada neko ima toliko inetersovanja, onda to sasvim sigurno potiče još iz djetinjstva.

- Moje djetinjstvo je bilo kao Bosna i Hercegovina, 51%, 49% i Brčko Distrikt - tako sam ja rođen i odrastao u Sarajevu, ali uvijek je tata govorio - za 1. maj ili 29. novembar idemo kući, što meni nije bilo jasno - gdje idemo kod kuće smo? On je bio iz Janje, a majka iz Bijeljine. Tako da ja ovaj grad jako dobro znam i iz nekih ranijih vremena - obalu Drine u Amajlijama, Hotel „Krin", kafić „Belami", poslastičarnicu „Tip Top", ćevabdžinicu „Zeleni Val". Bijeljina i Sarajevo su podjednako obilježili moje djetinjstvo. Ja to ne volim da djelim. Ovo sad novo vrijeme je vrijeme dijeljenja, sad se ljudi dijele po raznim osnovama. Jedina podjela koju priznajem je na dobre i loše i sposobne i nesposobne. Ne možemo da biramo kako ćemo se roditi, ali možemo da biramo naš način ponašanja.

U Bijeljinu je došao 1992. godine.

- Ja pripadam generaciji koja je jako nesretna, to je generacija '74. Mi smo u vrijeme prvih višestranačkih izbora imali 16 godina, igrali smo fudbal, bili sa djevojkama u parku, gledali filmove u bioskopima. Niko od nas nije glasao za nacionaliste, reformiste ili komuniste. Nakon dvije godine počela je cijela hajka na tu generaciju - mobilizacija. U tim godinama kada je trebalo da se slikamo za mature, moja generacija se slikala za izbjegličku kartu, vojnu knjižicu, smrtovnicu... Tako je bilo i u Republici Srpskoj i u Federaciji. To su nesretni ljudi. Danas kad sviram maturu ja se zahvalim maturantima i kažem im da ću uzeti samo tračak maturskog duha koji ja nikad nisam uspio da doživim.

Iako je oduvijek imao umjetničku crtu i bio talentovan za muziku i glumu, završio je mašinsko-tehničku srednju školu u Vogošći.

- Svi koji su učestvovali u mom vaspitanju, odrastanju i obrazovanju govorili su da treba da idem u tadašnju sarajevsku Prvu gimnaziju, jer je tu kulturološki smjer i tu idu budući glumci. Ali moj tata je vjerovao samo u tri zanimanja - ljekara, advokata i inžinjera. Kada me je razredna hvalila kako sam glumio i sve ih oduševio, on bi došao kući i rekao mi - opet si se pravio budala.

Osim mašinske, završio je i muzičku školu, bio član KUD-a, a sa 19 godina odlazi u Beograd gdje sa starim i iskusnim beogradskim muzičarima svira u Skadarliji.

- 1992. godine sam otišao u Beograd da radim, jer je otac bio u penziji, majka nezaposlena, izdržavao sam troje ljudi. Nakon dolaska ovdje zaposlio sam se u Bobar osiguranju, a tadašnja poltika vlasnika osiguranja je da radnici ne smiju ništa drugo raditi. Sedam godina sam radio i nisam napredovao. Tente (Stanislav Živanović), koji je tada radio na Bobar radiju, predloži mi da sviramo zajedno. Ja nisam volio klavijature, to je za mene sintetički instrument, ali sam ih ipak kupio. Zadnje pare sam dao, bio je spetembar 2002. godine. Moji prijatelji iz Bijeljine nisu znali da ja uopšte znam da sviram. Napravili smo „Duo Stav", svirali smo ispred Doma omladine, zvaničnicima, privrednicima, maturantima...

Poslije „Dua Stav" formira i „Staru priču" i sa njima već dvije i po godine svira u restoranu „Pet jezera".

- Krenuli smo sa akustikom nas dvojica pa smo uključili i porofesora Maričića. Znao sam da je u Bijeljini bio jedan tamburaški sastav i zahvaljujući duhu profesora Miodraga Maričića pokrećemo cijelu priču. Onda se pojavio jedan sarajevski stari muzičar koji je svirao sa muzičkom elitom, on svira kontrabas. Tu je i Nešo Bošnjak, a imamo i novog violinistu, dvadesetogodišnjeg Luku Sofrenića, njega učim o odnosu prema muzici i želim da mu prenesem ono što su meni kao mladom muzičaru prenijeli iskusniji. Za mene je muzika okean, volim da sviram raznovrsnu muziku, jer prije svega nije meni dosadno, a onda nije ni publici. Zato stalno mijenjam repertoar i radim na njemu i za sada vidim da mi uspjeva.

A nakon godina sviranja, Vasko nam je otkrio i ko više uživa u kafani - žene ili muškarci?

- Mislim da u ovo vrijeme žene više uživaju i u životu, a kafana je sastavni dio života. Žene su se izborile za svoja prava, a u stvari su se izborile za samo veću muku. Ja volim svu publiku, volim kad ima žena, jer gdje ima lijepih žena, dođu i muškarci.

Vasko kaže da mnogo voli muziku, sport i ljude. U moru poslova koje je radio, bio je i sportski novinar, dopisnik beogradskog Sportskog žurnala, a 2012. dobija i priznanje za sportskog novinara godine. Osim sportskog novinarstva, oprobao se i u radijskim vodama.

- Slušajući radio stanice shvatio sam da se slabo u medijima ugađa slušaocima, slabo se tretiraju kao publika. Kad imate publiku ispred sebe, ako ste na sceni za mikrofonom u radiju ili na TV-u, treba da poštujete slušaoca. Javnost koja sluša je meta koju gađaju mediji. Ove današnje emisije mogu sve da nazovem „niz dlaku" - voditelj dovede svog gosta i niz dlaku, oni se tu tetoše, a to ubija karakter gledaoca. Isporovociraj me, izvuci da ti nešto kažem. Pokušavao sam da napravim emisiju da zanima ljude, da ispričam npr šta se danas lijepo desilo u Bijeljini. Nedam ja na moj grad, nedam da se o mom gradu priča loše. Mislim da ima načina da grad poraste. Da bi grad bio grad ne smije prvi čovjek grada biti prva ličnost. Grad čine novinari, muzičari, intelektualci, ljudi od pera, pisci, sportisti... Mi imamo jedan apsurd - dvije niže muzičke škole, srednju i akademiju, a nemamo poznat bend ni na jednom festivalu. Imamo glumačku akademiju - nemamo glumca, a da bi ga imali, mora neko da stane iza njega, nemamo pozorište.

Vasa Dasa je lik koji je nastao iz želje da zabavi mlađe, da im da šansu da pokažu ono što oni znaju.

- Zamislite mladog muzičara koji godinu dana vježba neku sonatu i nema priliku da to negdje prikaže. Ako ubijemo kulturu, to je kao da smo bombardovani. Ta emisija je između ostalog imala i taj zadatak - da afirmiše i da šansu, pa neka pogriješi dijete, nema veze. Međutim, nije se pojavio sponzor zainteresovan za emisiju. Ja i dalje vjerujem u taj projekat, jer reakcije djece i odraslih to pokazuju. Talentovane djece ima u svim sferama, ali su stariji đubrad - hoću ja da moj sin bude to. A što nisi ti bio to? Moja devetogodišnja kćerka ne svira i ne ide u muzičku školu, a stan je pun instrumenata. Nikada nije sjela ni za jedan da svira, a ja nisam htio da je tjeram.

Motivisan uspjehom „FK „Radnik" Vasko je uradio i himnu za njih.

- Kada je Mladen Krstajić, čovjek koji je imao šampionsku fudbalsku karijeru, došao u ovaj mali gradić da podiže „Radnik", što ne bi jedan Vasko Todić dao svoj doprinos i poklonio pjesmu „Radniku" i Mladenu koji je „Radnik" odveo u Evropu.

A nedavno su se Vasko i „Stara priča" pojavili i u spotu „Crvene jabuke".

- Do saradnje je došlo sasvim slučajno. Ja sam jedne nedelje, onako dokon, na društvenim mrežama poslao poruku prijatelju iz „Invenio filmsa" - ako bude trbebao bend za neki kadar u nekom spotu, spreman sam da izađem u susret, kad odgovori stiže odmah - u planu je spot sa „Crvenom jabukom", da li bi ti to radio? Čuj da li bih ja to, baš sam ih volio, obilježili su moju mladost, prve ljubavi... Kad sam čuo pjesmu, odmah mi se svidjela. Snimanje je bilo u Sarajevu - svirali smo kod Vječne vatre, Katedrale... Zamislio sam da kad Minka prođe kraj mene, od njene ljepote meni pukne harmonika, tako se i desilo. U maju smo snimali, spot ima veliki broj pregleda. Ja sam glumac naturščik, ali mislim da imam talenat. Pirodno, sa lakoćom, nije me strah. Da bi bio vrhunski, moraš da budeš vrlo hrabar.

Bez obzira na sve talente, i poslove kroz koje smo ga upoznali, Vasko kaže da je ono što je oduvijek želio da bude - vozač autobusa.

- Međutim, ni to nije kao prije. Kažu mi vozači da više ne smiju da razgovaraju sa putnicima. Zamisli da vozim do Beča ili Minhena i da ćutim i ne smijem pitati putnike - kako vam je ili pogledajte bor kako je lijep, koju ćemo pustiti pjesmu?

Vasko naravno ima još mnogo planova. Volio bi da nastavi da radi emisiju „Vasa Dasa", a sa „Starom pričom" planira da uradi autorsku pjesmu. Njegova priča ide dalje, i sigurni smo da će biti još mnogo toga zanimljivog čime će nas iznenaditi.