Za opremanje dva školarca potrebna cijela plata

To, praktično, znači da će porodice koje imaju dva školarca, pred početak nove školske godine, morati da se pozdrave sa najmanje jednom prosječnom platom.

Naime, kompleti knjiga za osnovnu školu koštaju od skoro 100 do preko 150 KM, dok pristojna školska torba u prosjeku košta 50, a pernica 30 KM.

Tu je i mnoštvo svesaka, olovaka, bojica i ostalog školskog pribora, koji nisu mali izdatak za kućne budžete očeva i majki.

Poseban trošak je kupovina odjeće i obuće za školu, sve i kad je riječ o onim najosnovnijim i ne pretjerano skupim komadima garderobe.

Naime, samo za jedne pantalone, cipele i jaknu, te nekoliko majica, potrebno je izdvojiti oko 200 KM.

Sve nabrojano, uz jednu mjesečnu kartu, otprilike košta 450 KM, koliko je neophodno da roditelji iskeširaju kako bi njihovo dijete spremno dočekalo septembar, odnosno sjedanje u školsku klupu.

Roditelji priznaju da im spremanje djece u školu predstavlja jedan od većih izdataka, zbog kojeg nerijetko moraju i da se zaduže.

- Radim kao trgovac, a muž vozi u jednoj firmi. Naša mjesečna primanja su oko 1.100 KM, a da dvoje djece spremimo za školu najmanje nam treba oko 800 KM. Pošto nemamo neka primanja, teško možemo bilo šta da uštedimo, pa smo često prisiljeni da se zadužimo - kaže Stojanka S. iz Banjaluke.

U udruženjima potrošača naglašavaju da je u ovakvoj situaciji mnogo roditelja.

- Iznos od prosječne mjesečne plate, odnosno oko 850 KM, za dva školarca zaista nije mali izdatak. A činjenica je da za jedno dijete treba najmanje 450 KM, i to samo za one najosnovnije stvari, pa mnogi nemaju izbora nego da posegnu za kreditom. Tu su i mnogi „skriveni" troškovi koji do izražaja posebno dođu kad škola krene. Takođe, otežavajuća okolnost za roditelje je što se u ovom periodu pravi zimnica i kupuje ogrev, zbog čega većinu jesen zaista skupo košta - ističe izvršna direktorka prijedorskog Udruženja građana „Don" Murisa Marić.

Spas polovni udžbenici

Mnogi roditelji, posebno oni koji žive u skromnijim materijalnim prilikama, uštede prave tako što nabavljaju polovne udžbenike, koji su upola jeftiniji od onih u knjižarama.

Oni, bar kad je riječ o knjigama, nemaju veliki izdatak prilikom spremanja djece u školu, jer prodaju udžbenike svojih školaraca, a po približnim cijenama kupuju takođe polovne.

Međutim, prisiljeni su da nabave i nekoliko novih knjiga, zato što se programi mijenjaju, pa se štampaju novi udžbenici.