Sokolski dom vraća sjaj i funkcionalnost

Arhitekta Direkcije za izgradnju i razvoj grada LJubinka Stević rekla je Srni da je ovaj objekat u funkciji, ali u lošem stanju zbog odsustva redovnog održavanja.

Fiskulturna sala u prizemlju koristi se za treninge odbojkaša i klubova borilačkih vještina, a kancelarije u prizemlju i na spratu za potrebe Mjesne zajednice i arhive lokalne samouprave, koja je ovdje izmještena nakon katastrofalne poplave 2014. godine.

Stevićeva navodi da je za rekonstrukciju neophodna sanacija fasade, unutrašnjih zidova, dotrajale stropne konstrukcije, stolarije i stepeništa, zamjena dotrajalih podova, kao i krovne konstrukcije, krovnih pokrivača i dimnjaka.

"Vremenom je različitim intervencijama u više navrata došlo do promjena autentičnog izgleda objekta, koje nisu dovele do drastičnih promjena ulične i bočne fasade, ali je dogradnjom svlačionica u dijelu objekta bitno narušen izvorni izgled dvorišne fasade", kaže ona.

Prema riječima arhitekte, fasadna stolarija od kovanog gvožđa oštećena je korozijom, ali ju je moguće, savremenim postupcima, dovesti u solidno stanje.

"Dijelovi objekta sa fiskulturnom salom i binom su u veoma lošem stanju i zahtijevaju hitne radove na rekonstrukciji i sanaciji, sa pratećim konzervatorskim radovima, da bi se Sokolski dom zaštitio od daljeg propadanja i nastavio da služi namjeni, u cilju očuvanja i prezentacije ovog objekta spomeničke vrijednosti", ocjeljuje Stevićeva.

DJELO SLAVNOG SRPSKOG ARHITEKTE MOMIRA KORUNOVIĆA

Sokolski dom u Bijeljini je uglovnica u centru grada, u Ulici Kneza Ive od Semberije, a sagrađen je tridesetih godina prošlog vijeka, kada su u gotovo svim većim gradovima tadašnje Kraljevine Jugoslavije građene zgrade sokolara - vitezova sporta, ali i nacionalnog jačanja i otpora svakoj okupaciji.

Projekat za izgradnju izradio je poznati srpski arhitekta Momir Korunović, predvodnik nacionalnog stila, koji je u periodu između dva svjetska rata širom jugoslovenskih prostora izgradio više od 80 objekata različitih namjena, pretežno crkava, spomen-obilježja, sokolskih domova i pošta.

"Inspirisan srednjovjekovnim srpsko-vizantijskim sakralnim neimarstvom, tradicionalnom moravskom kućom sa lukovima, tekovinama art nuvoa, romantičarskog ekspresionizma, češkog rondo-kubizma i ar dekoa, oformio je sinkretičku, prepoznatljivo autorsku varijantu nacionalnog stila", kaže bijeljinski arhitekta LJubinka Stević.

Ona navodi da je zgrada Sokolskog doma u Bijeljini upravo građena u nacionalnom stilu - neovizantijskom ili srpsko-vizantijskom.

Prema riječima Stevićeve, u dokumentu "Analiza postojećeg stanja i revizija valorizacije kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa grada Bijeljina" iz 2002. godine, koji je urađen u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, Sokolski dom valorizovan je kao objekat spomeničkih vrijednosti.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2019. godine proglašen je nacionalnim spomenikom, koji uživaju najviši stepen zaštite u Republici Srpskoj.Nalazi se na parceli površine 1.143 metra kvadratna koja je u posjedu grada.

PRI SANACIJI JE NEOPHODNO SAČUVATI AUTENTIČNOST OBJEKTA

Bijeljinska Direkcija za izgradnju i razvoj grada uradila je kompletan glavni projekat rekonstrukcije, sanacije i adaptacije Sokolskog doma kojim su obuhvaćeni radovi na uređenju fasade i unutrašnjosti objekta, kao i zamjena instalacija vodovoda i kanalizacije, elektro-instalacija, grijanja i ventilacije.

"Obnova Sokolskog doma podrazumijeva sveobuhvatnu sanaciju i rekonstrukciju, a s obzirom na to da se radi o objektu spomeničke vrijednosti ona mora biti izvedena veoma pažljivo i u svemu uz poštovanje i očuvanje arhitektonsko-oblikovnih, konstruktivnih i funkcionalnih odlika objekta i njegove autentičnosti", ističe Stevićeva.

Stručnjaci ocjenjuju da će rekonstrukcija značajno doprinijeti produžetku trajanja objekta i očuvanju njegovih bitnih karakteristika i autentičnosti, kao i vraćanju svih sadržaja koje je Sokolski dom imao po izgradnji.

"Pored nesporno sportske namjene koju svaki sokolski dom ima kao jednu od bitnih karakteristika, rekonstrukcijom objektu treba vratiti i njegovu multifunkcionalnost", kaže Stevićeva.

U prilogu tome ona navodi da je postojeća sala u objektu, koja se danas koristi isključivo za treninge sportskih klubova, veoma akustična i da posjeduje binu i veoma lijepu galeriju na nivou prvog sprata.

"Rekonstukcija objekta podrazumijeva da se sala dovede u stanje da se u njoj ponovo mogu održavati i razne predstave, prvenstveno muzičke, te da može služiti za rad kulturno-umjetničkog društva, hora i za druge sadržaje iz oblasti kulture i umjetnosti", zaključuje Stevićeva.

Prema njenim riječima, od kraja 2018. godine do danas urađena je sanacija dograđenog dijela Sokolskog doma, a predstoji najozbiljniji dio projekta koji obuhvata rekonstrukciju, restauraciju i adaptaciju kompletne glavne zgrade.

"Riječ je o radovima na detaljnoj, konstruktivnoj sanaciji krova, restauracije i adaptacije fasade sa vraćanjem autentičnog izgleda objekta, uz upotrebu autentičnih materijala u najvećoj mogućoj mjeri, očuvanjem elemenata fasadne plastike, postojećih prozora, vrata, te vraćanjem elemenata koji su vremenom uklonjeni sa pojedinih dijelova", navodi Stevićeva.

Vraćanje autentičnog izgleda podrazumijeva i vraćanje uklonjenih dekorativnih elemenata na podovima, zidovima, stepeništu, ogradama, kao i ponovno otvaranje zazidanih otvora vrata i prozora.