Pitali smo psihologa: Zašto određeni broj ljudi ima jako nisku toleranciju na frustracije?
Odgovara Aleksandra Radanović, diplomirani psiholog iz Bijeljine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Odamah da vam kažem, psihičkog razvoja čovjeka NEMA bez frustracije. Važno je osjećati u određenoj mjeri frustracije, jer da nema nje sve bi nam bilo "potaman" i ništa ne bi radili. Samim tim sa stagnacijom nas, dolazi do stagnacije ličnosti.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kao što sam već spomenula, frustracija mora biti dozirana, i samo kao takva (što naravno neće uvijek biti slučaj) je nešto što nas tjera na razvoj.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Suočavanje sa frustracijama, počinje od najnižeg dječijeg uzrasta. Vjerovatno vam je poznato da djeca jako teško mogu da odvoje od zadovoljstva i da odlože svoje želje. Npr. nijedno dijete neće pokupiti igračke zato što ono želi da mu je soba čita. Naričito tu radnju neće htjeti da obavi onda kada ima nekih zanimljivih stvari za raditi. Međutim, važno je da se suočava sa frustracijama ovakvog tipa, da bi do odraslog doba razvilo neku toleranciju na frustraciju. Upravo koliko smo u odraslom dobu kadri da odgodimo svoju potrebu, toliko ćemo u životu biti uspješni.
Osobe koje se nisu u dječijem dobu suočavale sa frustracijama, uglavnom su vaspitavane u jednom veoma popustljivom obrazcu vaspitanja. Takve osobe u odraslom dobu imaju jako nisku toleranciju na frustracije.
Suprotnost tome, prevelika frustracija u dječijim dobu može dovesti do traumatizacije, a kasnije u odraslom dobu do nekih poremećaja ličnosti.
Nećemo mi moći u životu dozirati kolika će biti naša frustriranost, ali upravo ako se znamo suočavati i sa onim manjim, i onim malo većim frustracijama, naučićemo da mjenjamo svoj način reagovanja. Tada ćemo, u odnosu sa situacijama koje nas prevazilaze i koje nas preplavljiju znati reagovati.
Ukoliko vam je potreban savjet psihologa potražite ga na Instagram profilu Porodica za 5.
