Gradsko pozorište “Semberija” priprema novu predstavu: Čehovljev “Ivanov” pred bijeljinskom publikom
Gradsko pozorište “Semberija” iz Bijeljine, na predstavi “Ivanovo samoubistvo” u režiji Davida Alića, a po motivima Čehovljevog “Ivanova”, radi posljednja dva i po mjeseca.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Svi likovi su prilagođeni glumcima koji ih igraju i smješteni u sadašnje vrijeme.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Treba napomenuti da su sve najosjetljivije tačke ovog Čehovlevog, kako ga zovu "istočnog Hamleta", ostale netaknute. Unutrašnje tragedije Čehovljevih junaka i snažni međuodnosi doneseni su samo u duhu našeg vremena. Htjeli smo da pokažemo da su sva vremena podjednaka i da svi mi gotovo svakodnevno nosimo teške tragične krstove junaka klasične drame i književnosti uopšte - rekao je direktor pozorišta, Ivan Petrović.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kako kaže, njihov ansambl, koji je od dana osnivanja obećao da će tražiti način da iskorači iz provincijalnog dodvoravanja publici,hrabro i stojički se upustio u pravljenje ove četvoročasovne predstave koja će svoju premijeru ugledati 11. aprila ove godine.
- Kad niste veliko pozorište, onda vam je gotovo sve "ansambl predstava" - dodao je.
U ovoj predstavi igraju svi zaposleni: Ivan Petrović, Mirna Jovanović, Mihailo Maksimović, Marija Novaković, Dušan Ranković, Nenad Blagojević i Vanja Krtolina. Za ovu priliku njihov ansambl pojačan je i gošćom iz Beograda, glumicom Mionom Marković.
- Koncept je prošaran raznim segmentima koji ukrašavaju cijelu predstavu. Za jedan od njih je zadužen baletan Nebojša Gromilić. Neke scena u predstavi su stilski uklopljene u priču kroz ples i pokret, a ne samo kroz dijalog. Spojeno je više stvari. Plesni pokreti su tu samo da upotpune i obogate cilj našeg rada, a to jeste predstava. Nebojša je tu da doda svoj kreativni sastojak, sa kojim ova predstava dobija na kvalitetu i razigranosti. Zaista smo radosni jer se otvorila prilika da sarađujemo sa njim, jer je kao i svi ostali saradnici unio novu energiju i novo znanje u naše pozorište i naš ansambl - rekao je Petrović.
Gromilić je stalni član baletskog ansambla Pozorišta na Terazijama od 2001. godine. Bio je stipendista američke škole "Džejkobs Pilou" 2010. godine, kao koreograf, postavio je više od 70 pozorišnih koreografija u Srbiji i inostranstvu, a u svojoj matičnoj kući za predstave "Glavo luda", "Beograd-Moskva" i "Insajd aut".
- U pozorišnom svijetu balet je poseban i najteži oblik igre. Da bi se dočarala ta lakoća u pokretu potrebna je visoka spremnost i kondicija. Zbog izgleda i lepote, balet je veoma popularan - napominje Gromilić.
Osim pozorišta, on je učestvovao i postavljao koreografije za televizijske šou-programe, koncerte, filmove, serije, muzičke spotove i reklame.
- Sve ima svoje draži, ali rad sa glumcima mi je ljepši i unosniji od koreografija sa muzičarima. Sa njima zajedno dolazim do realizacije u pokretu vezane za lik koji igraju u predstavi. Onda to više nije samo unisona formacijska i tehnička koreografija. Shodno njihovim mogućnostima i predispozicijama, zajedno kreiramo likove u pokretu i koreografiji - ističe on.
Pokret u pozorištu je mnogo bitan, navodi Gromilić, kao vizualna estetika svake predstave.
- Za predstavu koju radim u GP "Semberija" prosudićete sami koliko je pokret bitan, očekujem utiske publike o koreografiji koju spremamo - navodi poznati baletan i koreograf Nebojša Gromilić.
Prema riječima direktora pozorišta, Ivana Petrovića, pandemija ih nije omela u radu i pripremama predstave.
- Kad su probe u pitanju, gotovo da nema nikakve razlike u odnosu na "normalno" vrijeme. Na žalost ili na sreću, naš ansambl je prošle godine gotovo cijeli prebolio koronu, sad čekamo vakcine. Mi imamo dosta saradnika iz Srbije na svakom projektu, pa i ovom aktuelnom. Dosad nije bilo problema sa prelaskom granice, a nadamo se da situacija po tom pitanju može ići samo nabolje - objašnjava Petrović.
I JEDAN ČOVJEK U PUBLICI JE POZORIŠTE
Mnogo nam nedostaje igranje pred punom salom. To i jeste pozorište, taj kolektivni čin, to što se dešava baš tada i nikada više. Mi kažemo da predstava nije na pozornici, nego negde u vazduhu gdje se sudaraju energije stvaralaca i publike. Internet je grubi surogat i nikada neće moći da zamijeni pravo pozorište. Pozorište je preživjelo brojne zaraze, ratove, razne pošasti, i ovo će zlo nadživjeti. Najljepše je igrati pred prepunim gledalištem, ali i kad imate jednog živog čovjeka u publici, i to je pozorište. Između jednog u gledalištu i 1000 pred ekranom, biramo jednog živog.
