BD novogodišnji intervju: Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine

Kada se danas osvrnete iza sebe, koliko ste zadovoljni učinjenim u proteklih godinu dana? Da li ste ostvarili Vaše zamisli?

Godinu dana je kratak vremenski period da se ostvari sve što je planirano, ali mnogo toga smo započeli i vjerujem da ćemo na kraju ipak imati dobar rezultat. Daleko od toga da sam zadovoljan, ali moram Vam priznati da sam i inače rijetko kada zadovoljan i mislim da uvijek može više i bolje. Nažalost, svjedoci smo opstrukcija na različitim nivoima što dodatno komplikuje i usporava rad lokalne uprave, ali idemo dalje. Što se više prepreka nameće to imam više snage, a i probudi se onaj srpski inat, siguran sam da ćemo iz ove borbe izaći kao pobjednici uz podršku naroda i da će to biti pobjeda za cijeli grad, ne samo za ovu ili onu stranu u politici.

Koji su Vam prioriteti i najvažniji ciljevi u narednoj godini? Šta je ključni projekat za grad koji smatrate da morate uraditi. Šta mislite da će biti najveći izazov?

Da bismo definisali prioritete, potrebno je prvo riješiti nagomilane probleme koji su nastali za vrijeme prethodne administarcije. Prioriteta ima u svim oblastima, ali glavni cilj je da u kontinuitetu poboljšavamo uslove života za sve građane Semberije, da stvorimo uslove za brže otvaranje novih radnih mjesta i spriječimo odlazak ljudi iz naše Semberije. Poseban cilj je da učinimo sve da podržimo ugrožene kategorije stanovništva da žive život dostojan čovjeka.

Najveći projekat koji nas očekuje sljedeće godine je izgradnja auto-puta Beograd-Bijeljina, koji je velika razvojna šansa za Bijeljinu. Naravno, izgradnju ove saobraćajnice finansira Republika Srbija, ali Grad i Gradska uprava su imali važan dio posla oko eksproprijacije zemljišta i sa zadovoljstvom mogu reći da je to privedeno kraju, a da je 98 odsto imovinsko-pravnih pitanja riješeno.

Očekujemo i da će najzad početi izgradnja drinskog nasipa, jer narod u Semberiji, deset, odnosno, sedam godina od katastrofalnih poplava očekuje da ne strepi od visokih voda nakon svake malo jače kiše.

Veliki projekti na kojima ćemo raditi su i izgradnja Vatrogasnog doma, rekonstrukcija Vodotornja, nastavak uređenja gradskog trga, asfaltiranje saobraćajnica i izgradnja druge infrastrukture u seoskim i gradskim mjesnim zajednicama... Planiramo dodatno da povećamo izdvajanja za porodilje, stipendiste, poljoprivrednike, preduzetnike.

A šta je sa kulturom u Bijeljini?

Želimo i da Bijeljina postane istinski kulturni centar u kojem će naši umjetnici imati punu podršku za svoj rad, ali i da postanemo privlačniji za dolazak umjetnika iz regiona. Time će, naravno, naša publika biti na dobitku, ali vjerujem da možemo privući i posjetioce iz okolnih opština. Pantelinski dani treba da postanu naš brend, kao što su Nušićevi dani u Smederevu ili Dani ludaje u Kikindi, imamo Majske muzičke svečanosti, Dane komedije, Višnjićeve dane... Sve ove manifestacije su veliki kulturni potencijal, ali treba raditi više na njihovoj promociji i podizanju kvaliteta programa.

Imamo i odlične sportiste i solidnu infratrukturu, ali gradu nedostaje Gradska sportska dvorana, da rekonstruišemo salu u Račanskoj ulici kako bi uslovi za odigravanje utakmica bili zadovoljavajući.

Ima mnogo toga, bitno je da radimo i da rad bude neometan, ako se ti preduslovi ispune ne sumnjam u rezultat i uspjeh.

Posao gradonačelnika podložan je kritikama. Kako se nosite s tim?

Sa kritikama, ako su konstruktivne i dobronamjerne, nemam nikakav problem. Otvoren sam za sve prijedloge i promjene, ako će one donijeti boljitak. Volim onu čuvenu rečenicu Dostojevskog ‘'Onaj koji nikada ne promijeni svoje mišljenje voli samoga sebe više nego li istinu''. U prevodu samo zaslijepljen čovjek je taj koji ne može da promjeni mišljenje.

Smetaju mi prozivke i vrijeđanja bez osnova, ali sam se i na to navikao. To je priroda ovog posla, ali moji najmiliji nisu uspjeli da se pomire s tim. Vidim koliko ta vrijeđanja teško padaju mojim roditeljima, sestrama, djevojci, rodbini i iskrenim prijateljima. Pročitao sam mnogo laži o sebi i to vrlo grubih, nekada me slatko i nasmiju, poslednja je da koristim platu gradonačelnika da vratim kredit koji sam podigao da bih kupio fakultetsku diplomu (smijeh). Šta reći na to, smijem se. Međutim, ljudi nekada baš nemaju ni mjeru, a ni ukusa, skoro sam pročitao komentar da sam zamijenjen u bolnici, da ne mogu biti sin poštenih domaćina kakvi su moji roditelji. Zamislite kako se oni osjećaju kada to pročitaju. Ono što je najbolnije je to što komentar dolazi od strane ljudi sa kojima bi trebalo da sarađujem jer smo svi na istom poslu unapređewa naše Semberije i kvaliteta života sugrađana. Eto dokle ljudi idu, ali ti komentari govore o njima, ne o meni.

Šta očekujete od odnosa gradonačelnik - skupštinska većina u 2022. godini? Može li doći do razumijevanja i bolje saradnje?

Kako bi Grad i naša Semberija išla naprijed političku orijentaciju, sve nesuglasice moramo ostaviti po strani ili bar oko osnovnih stvari da se složimo. Nadam da će razum preovladati i budemo optimisti, ima naznakaza to. Na posljednjoj sjednici je prihvaćen nacrt budžeta, nadam se da će i konačni dokument biti prihvaćen kako bismo mogli dalje da radimo.

Da li je bilo trenutaka kada ste se pokajali što ste doktorsku uniformu zamijenili „gradonačelničkim odijelom"?

Ipak bih ovo pitanje preformulisao, pa umjesto riječi zamijenili upotrijebio bih riječ odložili. Nikada neću ostaviti doktorsku uniformu, ja sam na prvom mjestu ljekar, a trenutno u službi gradonačelnika. Često čujem ili pročitam komentare upravo na temu mog ljekarskog poziva i kako ne treba da obavljam funkciju gradonačelnika. Imam samo jedno kontrapitanje, koje je to obrazovaenje najbolje za gradonačelnika? Otkako sam na funkciji gradonačelnika stalno čitam i učim, upoznajem se sa zakonskim propisima, pravnim aktima, načinima finansiranja, osnovama prostornog planiranja, menadžmentom, marketingom.... Dakle, nema idealne profesije, moraš raditi i učiti, a opet nekako mislim da je za gradonačelnika najbitnije to da ima razvijen osećaj empatije jer ako toga nema onda sve gubi smisao. Mi ljekari kroz svoj rad stičemo mnogo više empatije nego bilo koja druga profesija, upravo je empatija osnov za rad sa ljudima, za razumjevanje potreba i problema ljudi. Nisam ni prvi ni posljednji ljekar koji je ušao u političke vode, aktuelni gradonačelnik Beograda je moj cijenjeni profesor Zoran Radojičić, među odbornicima imamo kolege ljekare... A mantil nije zamijenjen, uredno opeglan stoji u ormaru i pitanje je trenutka kada će biti ponovo upotrijebljen.

Šta vam od običnih, životnih stvari nedostaje, a šta Vam je oduzela funkcija koju obavljate?

Najviše mi nedostaje vrijeme provedeno sa onima koje najviše volim. Nedostaje mi porodični ručak sa roditeljima, šale sa mojim sestrićem i sestričinama, druženje sa rodbinom i prijateljima, moj hobi lov u koji sada ne mogu ići tako često, planinarenje, vrijeme za čitanje dobre knjige. Ali najviše mi nedostaje moja Jelena i naša zajednička putovanja. Imam sreće, jer Jelena ima mnogo razumijevanja, odlično poznaje sve ovdašnje prilike i upućena je u sva događanja. Bez njene podrške sve ovo ne bi imalo smisla i ne bih imao ovoliko snage za borbu.

Kako izgleda Vaša dnevna radna rutina, s obzirom da od kako ste preuzeli funkciju, svjetlo u zgradi gradske uprave je upaljeno do kasno u noć?

Moram Vam reći da rutine baš i nema, svaki dan je drugačiji sa potpuno novim izazovima, problemima i dešavanjima. Možda je rutina upravo u sitne sate kada vidite da je upaljeno svjetlo u kabinetu, jer uglavnom uveče pregledam, čitam I potpisujem poštu I planiram naredni dan, ali često imam i sastanke.

Po čemu ćete pamtiti ovu godinu, a šta biste najradije zaboravili iz 2021.?

Turbulentna godina, mnogo dešavanja, ne znam odakle prije da počnem. Želim da zaboravim sve opstrukcije i probleme, a 2021. godinu ću pamtiti po svim onim divnim ljudima koje sam upoznao i s kojima smo završili projekte, ostvarili saradnju, druženju sa dječicom na različitim manifestacijama i naravno po diplomatskoj posjeti Parizu i prijemu od strane predsjednika Francuske Emanuela Makrona.

Vrijeme je praznika, ostaje više vremena za porodicu i drage ljude, kako ćete provesti novogodišnje i božićne praznike?

Praznike ću provesti radno, ali biće vremena i za druženje sa drugim ljudima, malo predaha uz novogodišnju čaroliju.

U ovo doba godine većina nas donosi takozvane novogodišnje odluke. Koja je vaša, na ličnom i privatnom planu, bez obzira na posao koji radite?

Na ličnom planu donijeta je vrlo bitna odluka koju će realizovati tokom 2022. godine, ali Vam ne smijem otkriti koja je, zato što pripremam iznenađenje, a iznenađenje nije iznenađenje ako se otkrije.

Iza nas je jedna od najtežih godina za cijeli svijet. Čemu građani Bijeljine mogu da se nadaju u 2022.? S čim izlazite pred građane na kraju ove 2021. godine?

Svi zajedno se nadamo da ćemo konačno videti leđa kovid pandemiji. Boriću se da dalje nastavimo sa radom još bolje, energičnije i uspješnije. Iz 2021. godine izlazimo zajedno sa uspostavljenim novim vrijednosnim sistemima što je osnov da Bijeljina krene putem napretka.

I za kraj, šta biste poželjeli građanima u Novoj godini i uz koju pjesmu?

Pjesma koja mene podseća na slavlja i koju volim da pjevušim u praznične dane jeste ona čuvena Bajagina: ‘'Da smo živi i zdravi još godina sto".

Srećna i berićetna svima Nova 2022. godine, živi I zdravi mi bili, sve želje ostvarili!