Most na kanalu Dašnica i još ponešto

Na našoj jedinoj gradskoj ”rijeci”, kanalu Dašnica izgrađano je do sada više mostova, pogotovo ako bi sagledavali cijeli tok kanala od rijeke Drine do rijeke Save. Međutim, ono što je meni, a i svim sugrađanima posebno interesantno su ovi naši, gradski mostovi.

Most na kanalu Dašnica i još ponešto

O pojedinim se nekada mnogo pisalo, bar su bili predmet interesovanja pojedinih političara u jednoj od ranijih predizbornih kampanja. Najviše pažnje je posvećeno novom mostu, kod Policijske Uprave Bijeljina u vrijeme njegove izgradnje.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Podsjetiću ono što je bilo "sporno" oko ovog mosta. Njegova zvanična cijena izgradnje iznosila je oko 550.000 KM, i priznaćete, bila je enormno visoka za to vrijeme. E zbog te činjenice, tadašnja gradska opozicija je žestoko raspravljala i polemisala oko te nerealne cijene. U to vrijeme sam u šali komentarisao kako će pojedini, obzirom koliko su se bavili tim mostom, o njemu i pjesme pisati. Najavljivane su i sudske tužbe i mnogo šta još, međutim, kao što je bio slučaj i sa drugim "napumpanim" investicijama sumnjive cijene, sve se po završenim izborima "zaboravljalo" i naša svakodnevica je ostajala ista, pod velom tajnih cifara i visoke kombinatorike?!

Međutim, pošto o takvim investicijama, bar u ta vremena, a sve do prije dvije godine, niko nije znao da nađe put do istražnih organa, jer meda je bilo za većinu, onda ću i ja to preskočiti, ali ne i zaboraviti, i kao temu za ovaj članak izabrati jedan drugi most na kanalu Dašnica. Mi stariji stanovnici našeg grada smo ga nekad zvali "most kod stare ekonomske škole", a za one mlađe naše čitaoce, to je most koji spaja ulice majora Dragitina Gavrilovića i ulicu Prvog maja koje zajednički presijecaju ulicu Dušana Baranina.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Mnogi će taj most pamtiti po velikom broju saobraćajnih udesa koji su se dešavali tu negdje oko njega, a u mojoj evidenciji je upisan kao sporni, čudni ili jedinstveni most. Posle velikog broja udesa, očekivao sam neke radikalne poduhvate, međutim, odgovorni su nam "zamazali" oči postavljanjem semafora, a način kako je on postavljen - raspoređen i zamišljen ga učinili još čudnijim.

Zašto?

Pa sam semafor je čudno raspoređen, postavljen i da su bar tada neke saobraćajne parametre prilagodili toj specifičnosti, ali od toga ni do danas nije bilo ništa, i to se, nažalost "zaboravilo". O tom semaforu se može mnogo polemisati, ali uglavnom su tada svi mediji saopštili da je na toj raskrsnici, napokon, postavljen semafor. Političari su opet aplaudirali i ništa više. Što se tiče medija, njima ništa ne zamjeram, oni se bore da dođu do bilo kakave novosti i uglavnom među svojim novinarima nemaju saobraćajnog inženjera pa su to bile, uglavnom, samo dobre informacije za građane, jer nešto se ipak dešavalo. Na otvaranjima su dobijali informacije od onih koji su presijecali vrpce, a ta gospoda su podatke dobijali od svojih potčinjenih. A koliko su oni znali.....? Ako su bili iz struke, mogli su iz projekta ili poziva za javnu nabavku. Tokom radova neki od izvođača su muku mučili sa manjkom novca, izborom materijala i mnogo šta još ali, radovi su morali napredovati, biti do određenog povoda završeni..., a da je bilo pravog nadzora, vjerovatno bi se i mnoge pojedinosti znale više i detaljnije? Da, tako je bilo, a sad? Sad je bolje, ali daleko do odličnog! Zbog svega iznesenog, ne iznenađuju me sva ta "čuda", ali idemo to ispravljati, jedno po jedno.

Moja procjena je da se prvo taj most mora, pod hitno remontovati. To u prvom podrazumijeva njegovo proširenje.

Prije nastavka priče o proširenju i adaptaciji, ne mogu a da ne pohvalim sam projekat i izvedbu uređenja kanala Dašnica i kompletnu infrastrukturu koja je urađena uz šetačku zonu. Pri tome napominjem da su o cijeni ovog projekta mnogi raspravljali ali, evo, ja ovog puta neću, neka ostanu same riječi hvale, ovog puta usamljene.

Širina same kolovozne trake, a to je širina od ivičnjaka do ivičnjaka, iznosi samo 4.950 mm ili ako je nekom lakše, 4,95 m, što je ispod svih minimuma i standarda za širinu same kolovozne trake i za bilo koju ulicu u gradu. Znači jedna saobraćajna traka je široka svega oko 2,45 m i svaka druga rasprava je suvišna. Nekako bi to mnogima i bilo podnošljivo da je u pitanju ulica međutim, za mene nije jer normativi kažu nešto drugo. Pri tome, u tom dijelu grada nije ograničeno kretanje lakih komercijalnih vozila (kombija). Na primjer i kad se jedno takvo vozilo kreće preko mosta, a znamo da je šire od putničkog vozila, "češanje" o retrovizor malih auta je vrlo vjerovatno.

Za sada preko mosta se mogu, ali veoma oprezno mimoići samo dva putnička vozila. Ako jedan od njih ne pokuša da zaobiđe jednu rupu u asfaltu koja je "ničija", a koja se možda i sada nalazi na samom početku mosta.

Obzirom da je tokom čitavog dana tim dijelom velika frekvencija saobraćaja, zapitajte se kako tim mostom prolaze pješaci, majke sa djecom u kolicima i svi ostali onako uskim trotoarom i u neposrednoj blizini putničkih vozila koji tom deonicom prolaze.

Da napomenem za još jednu nepravilnu u nebezbjednu naviku biciklista.

Dešava se i da ovim mostovskim trotoarom se voze i biciklisti, a zašto? Zato što im je to bezbjednije nego voziti saobraćajnom trakom.

Međutim, ono što biciklisti griješe je da sve češće bicikl voze i pješačkim prelazom, (dok pješacima gori zeleeno svjetlo) preko tzv. zebre. Biciklisti moraju da znaju da tada nisu pješaci i nemaju pravo tada prelaziti pješakim prelazom. Ako se nađete u takvoj situaciji, siđite sa bicikla i gurajući ga pored sebe, pređite preko "zebre" na drugu starnu ulice. Zapamite, vozila prilikom skretanja desno imaju zeleno svjetlo za pješake, kao kod Osnovnog suda, ne moraju propuštati te bicikliste kao i u svim ostalim raskrsnicama takvog režima regulisanih svjetlosnih intervala.

Ono što je čudno da opšta policija sve to gleda nonšalantno, nezainteresovano i ovo je, na žalost, postala praksa biciklista, velike većine, i tako iz slučaja u slučaj svi generalno sve više kršimo propise, a o pješacima kao učesnicima u saobraćaju ću jedan poseban članak...

Pošto sam i to konstatovao i objasnio, vraćam se na HITNE OPERACIJE koje treba uraditi u sklopu potpune adaptacije predmetnog mosta i njegovog prilagođavanja zahtjevima svih učesnika u saobraćaju.

Prije nego predložim rješenje i izlaz iz ove zavrzlame, naglasiću da sam u svom radnom vijeku, pored saobraćajnog fakulteta, mnogo ranije studirao mašinstvo i u mojoj dugogodišnjoj karijeri u oblasti metalogradnje, imao priliku da radim nekoliko mostova sličnih ovom "našem" ali i druge vrste metalnih konstrukcija, što mnogi naši sugrađani zasigurno znaju.

Zbog te činjenice, biću slobodan da, besplatno učestvujem u timu koji će uraditi idejno rješenje za njegovo proširenje uz pomoć metalnih komponenti kao kostura, a onda je finalizacija lakši dio posla.

I da ne bi bilo polemike, siguran sam da ova adaptacija ne smije koštati ni blizu nekih, naprijed navedenih investicija na drugim mostovima. Svakao da bi najbolje rješenje bilo uraditi potpuno nov most sa najmanje tri saobraćajne trake od po minimalnih tri metra, plus pješaki trotoari i siguran sam da i pored ovih aktuelnih, ludih, povećanja cijena repromaterijala, sigurno ne bi koštao kao njegov "polubrat" koji je izgrađen kod PU Bijeljina, o kome sam već u uvodu pisao.

Međutim, pošto sam siguran, da gradski budžet to u ovom trenutku, zbog raznih okolnosti, ne bi mogao realizovati, tj. podržati, vraćam se ovoj povoljnijoj varijanti, bar što se finansija tiče.

ŠTA ČINITI?

Najkraće, postojeće trotoare "pokloniti" saobraćajnim trakama, a pješke "prebaciti" na nove trotoare koji bi se trebali nadograditi sa obe bočne strane mosta, oivičiti ih još jednom sigurnosnom ogradom, a gazišta uraditi od najsavremenijih, laganih materijala koji će imati potrebnu nosivost.

To je ono što je najkraće, finansijski najpovoljnije i može svaka legitimna firma uraditi sa deset radnika za 40 dana. Napominjem, ne znam od kog materijala je građen most ali, garantujem da sa metalnom nadgradnjom, kao osnovom, može uraditi osnovni kostur, a posle toga se mogu praviti razne varijacije u traženju adekvatnih rješenja.

Mali "problem" je što sa jedne bočne strane mosta prolazi jedna od glavnih transferzala gradskog toplovoda ali i to je izazov za projektante, koji se može riješiti i to na više načina, siguran sam!

Toliko o samom mostu, a semafor ćemo rješavati posle iz nekog drugog budžeta.

Živjeli i srećno preko našeg mosta!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA